Griva

Kosa ti  se  rasula u grivu,

U kovrdžavu gomilu, tako meku.

Nevino  ispravljaš svoju krivu,

I puštaš dane da neumitno teku.

Hajde, poigraj se i poniri suze,

Neka  blijesak iskrama trpi.

Uzdah mi upravo  iz duše uze,

Sva je pocjepana, ko da je krpi!?

Bijes izlazi kroz rupe,pore.

Pomislih, da li se tako može?

Sunce se smješi, moglo je i gore!

Gledam te iz rezervisane lože.

Kosa ti se rasula…

Dopisnik iz Džepova Snova:

Branislav  Makljenović

Fantazija

Prazna noć odzvanja tišinom,
Osmjehnuta, okreće glavu u zid.
Voz je dohuktao polegnutom šinom,
Vidim li te ili me izdaje dobar vid!?

Zaprijetih oku da se ne igra sa šumom.
Jer iz nje vile preko vilenjaka skaču.
Zabludjeli jednim, makadamskim drumom,
Ispod pazuha, čuda se lome, plaču...

Fantazija se otkida i prolama san.
Jašem konje što vrište grivom.
Moja noć se topi u ušljivi dan.
Rijeka odnosi grijeh, koritnim slivom.

Okreni se i budi dio čuda!
Hajde, raširi krila, svjesno!
Zagrli me jako, na oko luda!
U kanjonu svijesti užasno je tijesno.

Hajde, budi mi dan...

Dopisnik iz Džepova Snova:
Branislav Makljenović