Naredio sam sebi da živim
Sa drvećemSa snijegom
U vodi
U ledu
Kao fantom
Kao zamrznuta sjena
Sa brzim otkucajima srca
Bez imena
Bez akcenta
Samo jedan prolaznik
Ispod neonskih reklama
Samo jedan blijesak
Ishitrenog postojanja
Beskrajno padanje
Sa ivice ponora
U bezdan košmara
Crnom olovkom osjenčenog
Nacrtanog mirnom rukom
Koja tačno zna kako treba
Rukom koja može
Snažno da drži ovaj krhki svijet
Za kaiš u srozanim pantalonama
I da ga prodrma kao staro stablo
Jedne jabuke
Jedne jabuke
Koja nikako da padne
U krilo ljepoti
Zbog koje sam
Neredio sebi da živim...
Dopisnik iz Džepova Snova:
Branislav Makljenović
Нема коментара:
Постави коментар