уторак, 17. новембар 2026.

Kad odeš





Kad prođeš tim nogama
Sve se utiša i potpuno stane
I ptice se prepuste drogama
Kad prođeš i šuma brzo plane
Kad te noge izvučeš iz beskraja
I kreneš čupati, lomiti asfalt
Ja samo provirim kao miš iz kraja
U glavi brzo puca, počinje rat
Kad te noge doneseš do mog praga
Ja otvorim vrata, skinem ih, razvalim
Bože, koliko si mi draga
Skoro zaplačem, zabalim
Kad te noge donesu meni
Radujem se, ruke mi se tresu
Koljenom iskorači, kreni
Stopalom zgazi ovu blesu
Kad me zgaziš, uradi to dvaput
Da budeš sigurna da me nema
Samo se osvrni, onako, usput
Pogledaj gore! Nebo drijema
Kad odeš tim nogama
Dugačkim ko sudski proces
Suze podnesi, kao dama
Ponesi i sav moj bijes

Kad odeš...

Dopisnik iz Depova Snova:
Branislav Makljenović

уторак, 10. новембар 2026.

Kako se zove tvoja planeta






Ti nisi sa ove planete
Pitam te, jer tako izgledaš
Pogađa te zlo, mase proklete
Nikako im do sebe ne daš

Ti nisi sa ovoga svijeta
Ne pitam te, jer to se vidi
Kako se zove tvoja planeta
Ima li na njoj šta da se vidi

Ti nisi moja mala princeza
Ja sam još manje, mali car
Prsti su nam jedina veza
Zato me jednom zagrli, bar

Ti velika, ogromno porasla
Koja puniš ovo vrijeme glupo
Ti si sa mnom potpuno srasla
Bijeg od tebe košta me skupo

Ti si moj dah i otkucaj srca
Proizvešću te u princezu
Nekoliko suza upravo mi frca
U glavi imam prekinutu vezu

Ti si moja luda, boliš me
Pa moram odmah da poletim
Stisni me jako! Zagrli me
Brzo ću na usne da ti sletim

Ti si u oku zrno pijeska
Kad si uz mene,tu je i strah
Po čelu ti sunce bljeska
I meni takva, oduzimaš dah

Ti si na brzinu spakovan ranac
Nije skroz u funkciji, ali je lijep
Eto me, stižem u tvoj klanac
Letim ti, kao da sam miš slijep

Eto me...

Dopisnik iz Džepova Snova:
Branislav Makljenović

уторак, 3. новембар 2026.

Prgava ko revolucija





Kako to misliš da ti priđem
Kad si prgava ko revolucija
Kako do usne da ti siđem
Zubima oštrim, ovaj vuk i ja
Kako da dođeš mi na ruku
Kako da popneš se na rame
Kako, kad me na dno vuku
Tvoja ruka me traži, zna me
Volio bih još šetati po tebi
Ovom rukom nežno čistom
Volio bih i tu tvoju, na sebi
Makar me izgrebala istom
Tvoja ruka se spušta i prepliće
Sa mojim, raširenim prstima
Ti si na meni, kao iz vode biće
Ti si na meni kao bol u krstima
Moja ruka putuje niz kosu
Ponekad zaluta i do grudi
Đavo je Bogu noćas u prkosu
Noćas me zagrli! Moja budi
Ako nećeš, imam ja i nebo
Ono me grli, kad ga gledam
U tebi je noćas oblak ozebo
Šalim se! Nikome te ne dam...

Dopisnik iz Džepova Snova:
Branislav Makljenović

уторак, 27. октобар 2026.

Reči me slede





Ja sam mrtav, čuješ zvuke pakla?
Lomi me sunovrat, skrivene staze.
Ništa ti nisi u meni još dotakla.
Nogama mojim još armije gaze.
Zabijen u obrvu, malo se cedim,
Hodam linijom, što iznad je muke.
Sa trepavice kapljem, suzu sledim,
Zapaljenu vatru, uzimam u ruke.
Reči me slede, grebu mi rame.
Noćima te davim, prokleto želim.
U predvorje pakla reči me mame,
Iz loše priče u još goru se selim.
Reči mi grebu rame...
Dopisnik iz Džepova Snova:
Branislav Makljenović

понедељак, 12. октобар 2026.

Kraljica magle




Ostaci septembra 

Padaju u krpama


Kao mnogo 

Izgovorenih laži


Kraljica magle

Hoda kroz jesen


Na horizontu 

Se ogledaju vrhovi

Beličastim sjajem 

Slute zimu


U zubima 

Nosim zalogaj

Sunca


Jezik držim 

Sakriven

Duboko u suvom 

Grlu


Privlačiš se polako

Nevidljiva i nema


Tragovi svetla

Nestaju u mraku


Verujem da znaš

Otvoriti vrata

U koja si odavno

Zakucala hrpu

 Eksera


Prozor sluti

 Kišu


Ne prilazi


Nastavi  tamo

Gde još uvek

Postoji razlog

Da se privlačiš


 Polako

Pipajući u mrklom

 Mraku...


Dopisnik iz Džepova Snova:

Branislav Makljenović

понедељак, 28. септембар 2026.

Majka spava

 




Čvrsta stena


Gromada


Kao planina

Dotiče nebo


Zemlju gazi 

Sigurnim korakom


Ptice osluškuje u prolazu


Čitav svet

Nosi na leđima


Svet oslikan životom


Teškim

Neukrotivim


Ruke nejake

A jake


Dlanovi kao svila

Omekšali od godina


Stidljivi osmeh devojčice

Uhvaćene u pisanju 

Spomenara


Bezazlen pogled


Otvorena priča

O čudima

Jednostavnog postojanja


Majka


Željna poziva


Željna izgovorene reči


Zagrljaja


Blagog stiska ruke

Od kojeg zasija lice


Topeći duboke bore

Preko istanjene kože


Telefon zvoni


Uzalud


Majka spava


Jednom će se probuditi

Na tren


Samo da vidi

Ko joj  zvoni


Neka senka se provlači


Kroz prozor 

Duša gleda


U džepovima snova

Zvezde sijaju

Dok


Majka spava...


Dopisnik iz Depova Snova:

Branislav Makljenović


уторак, 15. септембар 2026.

Sjeta



Nešto mi misao razvlači
Nešto tiho, kao da je sjeta
Kao da mi sa jutra noć svlači
Kao da sam na kraju svijeta

Sjećam se dana kada nisi hodala
Već kroz ljetni vazduh plovila
Sjećam se kako si se suncu podala

I moje halapljive poglede lovila

Još pamtim kako si me okom okrznula
Lijeno podigla tu beskrajnu obrvu
Ledom me ispod trepavica smznula
I poslednje misli smestila u prvu.

Ne sjećam se dlana po dlanu
Ni ruke koja grli vrat pa rame
Ne sjećam se kakva to vatra planu
Ni riječi što su na zgarištu same...

Dopisnik iz Džepova Snova:
Branislav Makljenović