Dostojanstvene utvare
Zvuk koraka čujem kožom
Vrisak upijam kosom
U mirnu sobu punu mraka
Potonulo je blijedo lice
Ostajem nepomičan ispred golih vrata
Neuspešan pokušaj nevidljivosti
Oživljeni duh u predvorju straha
Ali sada znam bolje
Znam da nema ničega
Osim tišine i nekoliko kapi znoja
Na istom, blijedom licu
Dok prolaze osedlani trenuci
Galopom na sočni pašnjak
Skroz do virtuoznog ludila
Do mrkih snova uz svijetlost lampe
I nekoliko pauza u centru stida
Sa pogledom na zapuštenu verandu
Utočište jednog bijelog goluba
Kome se boja otkrivala
Pri kratkoj svjetlosti
Uspaničenih svitaca
Koji su skakutali kroz zrak
Kao varnice zapaljene duše...