понедељак, 19. септембар 2022.

Zona sumraka

 




Tuga i ja nismo neznanci
Obično stiže sa malo mraka
Rijetko smo samo stranci
Skupa ulazimo u zonu sumraka
Sreo sam te jednom u prolazu
Okrznula si mi okom ruku
Tramvaj je već bio u dolazu
Zbog trepavica nisam čuo buku
Gasi se zvuk, vidim samo šine,
Sudaraju se ljudi kao oblaci tmusi
Samo jednom da vidim oko kako sine
Bio bih siguran, znao bih da tu si
Poznajemo se tuga i ja, odavno
Ona dolazi bez kucanja, samo uskoči
Moje suvo učini vodoplavno
Nijedna kočnica tu ne može da koči
Poznajemo se tuga i ja...
Dopisnik iz Džepova Snova:
Branislav Makljenović

петак, 16. септембар 2022.

Juče i danas




Juče je umrlo u ponoć

Jašem ovo danas bez sedla

Otima se, kao da ga rita noć

A meni se u grlu skupila knedla


Danas me tjera na svoju stranu

A ja se držim za taj sjaj

Kao za krila u letu, vranu

Koja krikom doziva maj


Uzvik se iz mog grla čuje

Slavi dan novog rađanja

Ispod mene, jedan oblak tu je

Štiti me od sunčevog gađanja


Letim sa vranom i danom

Običnim nebom, malo plavim

Samo sa jednom, običnom manom

Gore se osjećam ogromnim i malim


Letim u jedan novi dan...


Dopisnik iz Džepova snova:

Branislav Makljenović

среда, 7. септембар 2022.

Ti si mnogo vode...







Oderana mi je koža
Eno je, visi na ogradi
Muhe pljuju usirenu krv
Oštar nož pravi manje bola

Lomim prste dok mislim o tebi
I srce mi nešto, bezveze tuče
Iz njega mora da vodopad grmi

Ti si mnogo vode, brza rijeka
Sila koja pomjera kamenje
Preko kojeg uporno preskačem.

U takvoj bujici nije šteta nestati
Udarac o stijene je kao dodir mekanog tkiva
Koje klizi niz zelenilo uglačanih algi

Nož siječe i cijepa zglobove
Nemoćan sam, ne prilazim ti
Jer su putevi zgrušani od previše vremena


Dopisnik iz Džepova Snova:
Branislav Makljenovic

петак, 2. септембар 2022.

Vrisak

 

 

 




Čujem vrisak, čujem pritajenu zvijer

Sve se otkida od krila uboge noći

A noć, trula, daje mi potmuli miris straha

Dok zaobilazim blato, pitam se kuda  

 

Oko tvog vrata pružam ruku

Grlim tu liniju  ispod kose

Kačim ti se o snove i prljam ih

 

Sutra ću ti pokloniti planinu

I još jedan vrh, da sve vidiš

Da čuješ kako duboko za tebe dišem

 

Znoj se provlači koroz duboke bore

Nije ti važno koga nose ove noge

I gdje su se zaputile, oštro gazeći

Utabanu zemlju preko sasušenih kostiju

 

Pogledom mačke iznad modrih podočnjaka

Pitaš me , gdje je moja linija pucanja

 

Još pomalo lud, ali sa gladnim osmjehom

Trčim svoj poslednji bijeg od stvarnosti

 

Jutro ne osjeća nikakvo gađenje

Dok u naručju lomi moje kosti

 

Pokloniću ti planinu…

 

Dopisnik iz Džepova Snova:

Branislav Makljenović

уторак, 23. август 2022.

Prijetio mi je dan suncem







Pojuri me ovaj dan
Istjera napolje i zaprijeti

Da će mi poslati još sunca,
Ako ga budem gledao blijedo
Izađoh brzo da mu se ne zamjerim
Pa uhvatih jednu ulicu za ćošak

Onda lakim korakom krenuh
Ka njenom kraju, brojeći kontejnere

Po njima rove sablasti
Ptice, mačke, psi i ljudi

Ljepota ističe kroz cijevi
I mješa se sa smradom
Na kraju ulice nema nikoga
Svi su otišli u drugu ulicu

Tamo pokušavaju da uhvate ljepotu
Ali ona je u cijevima, ne vide
Istjerao me dan, izbacio vani
Zavirujem u glave prolaznika

Nose ih džaba, prazne su
Samo se klate na ramenima
Prijetio mi je dan suncem
Osjetim ga po glavi i vratu

Vidim malo ljepote van cijevi
Neka tako ostane do večeri
Prijetio mi je dan suncem...

Dopisnik iz Džepova Snova:
Branislav Makljenović

петак, 19. август 2022.

Žileti mi sijeku grlo

 






Došao sam u moj grad,

Potpuno iskrivljenog lica

 

Iz njega nikad nisam otišao 

U meni je rastao kao balon

 

Došao sam u moj grad niotkud

Samo sam prošao kroz njega

 

Ništa nije isto, a nisam ni ja

Došao sam u moj grad

 

Došao sam u moj grad

Iz njega nisam nikad ni korakom

 

Prošao sam kroz njega, smrvljen

Mrak me dočekao na kraju ulice

 

Došao sam u moj grad

A gledam ga sa neke druge planete

 

Sa čela mi curi potok znoja

Dok se sjećanja kupaju u njemu

 

Sjećanja mi uz uho dišu,

Sjećanja me ubijaju, lome

 

Pišu ove redove crveno

Odlaze nekud brzom poštom

 

Sjećanja prolaze kroz mene,

I crna su i bijela u istoj korpi.

 

Kad krenu, žileti mi sijeku grlo

Kad me stignu, više ne bježim

 

Prošao sam kroz moj grad

Tijesne su mi ulice

 

Koraci odzvanjaju tramvajskim šinama

Metalna sjećanja odzvanjaju u meni

 

Došao sam u moj grad

Brzo sam kroz njega prošao

 

 

Dok su zgusnuti krovovi ubadali nebo

Sivo od poznatog osjećaja gubitka

 

Sjećanja  dolaze, kao leptiri

Spuštaju se na oko, privučeni mirisom.

 

Noću me pohode, penju se, dolaze

U vrtlogu misli formira se paranoja

 

 

Sjećanja su duboko u meni

Sa mnom se ujutru bude.

 

Piju prvu jutarnju kafu

Dodaju ludilo narednom danu

 

Moj grad u meni živi

Raširen i stješnjen planinama i ravnicom

 

Moj grad iz mene polako izdiše,

Na kraju svog besmislenog mandata

 

Moj grad je još uvjek negdje

Na nebeski svod  prikačenih krovova

 

Ulice slobodno šetaju između mekanih zgrada

Uobrazilja oštri jednu stranu žileta

 

Sagrađen u  pustinji ili kraj mora

Oštre stijene su kamen temeljac

 

Na vrhovima planina ili u dolini

Žulja me uvjek i u novoj cipeli

 

 Na kraju grada je slijepa ulica

Sudara se sjećanje i život

 

U svakom gradu sam stranac

U mom gradu me nema…

 

Dopisnik iz Džepova Snova:

Branislav Makljenović

петак, 12. август 2022.

Sinoć sam te sreo

 



Sinoć sam te sreo

Negdje ispod zvijezde

 

Htjedoh ti nešto reći

Ali riječ neće napolje.

 

Malo sam se smeo,

Htjedoh ti presjeći put

 

Prići i dodirnuti rame

Zarežati neku banalnu nježnost

 

Ne rekoh ništa

Nisam te ni dotakao

 

Zapahnut mirisom prošlosti

Produžih negdje dalje

 

Bolje je kad idem dalje

Jer sve te vatre me oprlje

 

Neki drugi put kad te sretnem

Ispod neke druge zvijezde

 

Biću odlučan da ti opet priđem

I da padnem sa tobom

I sa tvojom zvijezdom padalicom


Dopisnik iz Džepova Snova:

Branislav Makljenović