понедељак, 30. јануар 2023.

Nemoj!





Ti si o meni kratka
priča
O tebi sam ja grešna saga
Mada sam se spasio pucanja
biča
Još uvjek mi liježeš kao draga

Nemam, ne! Ništa nije
moje
A i zašto bi bilo!? Čemu kletva
Pa i da jeste, bilo bi
tvoje
U posnoj zemlji si božija sjetva

Nemoj molim te, sada reći:
jesi
Pusti da sve se složi na uho
Ako nas ophrvaju standardni
grijesi
Onda možeš da skineš nevidljivo ruho

Bijes isčili kada te vidim,
spazim
Ta lava se skotrlja i sprži, topi
Da li osjetiš kada te
mazim
Da li ti se koža sa kosom stopi

Moje noći su odavno
u zori
Samo je magla malo svijetla
San me vodi prema planini,
gori
Tamo nema glasa, osim krika pijetla

Ti si kraljica besmislenih
noći
Ja sam kralj podzemnih voda
Ako poželiš kraj mene
proći
Bićeš kao što mrtav odavno hoda

Negdje odzvanja tvoja
pjesma
Okrećem glavu, uho te jasno čuje
Upravo te tkam kao
povjesma
Dok iznad glave bumbari bruje

Jesam li ja vapaj, grozan
krik
Da li si ti moćan otpadak od sna
Iz nemoćnog grla samo si
uzvik
Ti si asfaltiran put direktno do dna

Još ne znam ko si! Ni zašto
tu si
Možda ti je to pomalo čudno
Ako i tebe posjećuju poponoćni
dusi
Onda je u meni sve tvoje budno...


Dopisnik iz Džepova Snova:
Branislav Makljenović

среда, 18. јануар 2023.

Beznačajna forma





Noćas osjećam da se mijenjam
Smanjujem se u beznačajnu formu
Pomalo suvišan, sbijen u nebitan oblik
Kao neke stare, prastare brvnare

Satjerao sam smrt u ćorsokak
U uzak prostor za zvona u glavi
Za smirenog vrača u sebi
Dok je noć polako odmicala
Uplašena prvim zvucima svitanja
I čudnim pojavama na umornoj planeti
Koja odaje bol šaputavim vriskom

Težak pritisak stvarnosti se naslonio na jutro
Nadolazeća svijetlost se širila naglo
Skidajući mrak sa zidova kao šmirglom

Tiho sam roptao nesuvislu pjesmu
Samo meni poznatog takta
Usklađenu jedino sa gorkim suzama
Koje su lizale niz trepavice
Te zavjese nad umornim, usahlim očima

Novi dan je neočekivano upao u kadar
Prosto se prišunjao, sveže obojen sivilom
Spreman da pobjegne na prvi znak mraka
Neosetljiv na psovke iz ovih gnojnih usta
Ubalavljenih setom besprizornih misli

Izbjeglica iz sopstvenih noćnih mora
Oštar zvuk režanja u mekanoj tišini

Mrzim noć dok odlazi, jača od mene... 

Dopisnik iz Džepova Snova:
Branislav Makljenović

субота, 14. јануар 2023.

Super beznačajan dan






Kroz težak mrak
Vlažan od kiše
Prikrada se dan
U obliku blijedog svitanja

Čujem prve autobuse
Te ogromne pijetlove
Što promuklo kašlju

Vidim ulična svijetla
Kako se utapaju u lokvama

Da li je utorak, srijeda ili neki
Super beznačajan dan

Ništa protiv gomile ničega
U borbi uma protiv bezumlja
Padaju okovi mrkog slijepila

Rovovi se pune prazninom
Dan već nasrće hladnim pogledom
Ništavilo je zauzelo odlučan stav

Porijeklo snova je neispitan slučaj
Tišina narasta kao korov
Makaze sijeku zaraslu stazu

Čujem i druge autobuse
Iz tek probuđene ulice
Gledajući kišu kako curi niz prozor...

Dopisnik iz Džepova Snova:
Branislav Makljenović 


уторак, 10. јануар 2023.

Dječak od slame






Dok svlačim košulju
 osjetljivosti
Svijet se ravnodušno baškari
 u močvari bezosjećajnosti

Izbledjele farmerke nude mi 
džepove rukama
Na zidnom satu je
 pola pet.
Vrijeme je da se okrenem
 suncu

Direktan put do svijetlosti 
užareno bliješti
Iznad nekih mjesta 
koja bih volio ponovo vidjeti

Malo je ljudi koje dobro poznajem
Otuđenik sam iz pećinskih ćelija
 i nikad na vezi

Snovi mi dolaze u fokusu
 između dvije stone lampe
Ne dajući predjelima
 neke stroge ljepote
Da se prepuste blijedilu
 i nestanu, isčile

Neko stvorenje 
skriveno duboko u meni
Nikako da izađe napolje
 i zbaci me sa ravnoteže 
Skidajući prašinu sa srca

Jednom ću obići sva ta 
skrivena mjesta
Dobro čuvana od
 najezde znatiželje

Mjesta koja me 
plaše i privlače

Tamo gdje sam
 dječak od slame

Čežnjiv za neprekidnim 
lutanjem

Sašiven od 
izdržljivog platna
Ojačanog tragičnim 
smislom za lijepo

Jednom ću plavo 
zaštiti od drugih
Jer mi u glavi izaziva
 kraljevski osjećaj

Koji silazi do usta
 u obliku dugačkog
spiska riječi
 pretvorenih u fini šapat glasova
 koje samo ja mogu da čujem

U svijetu koji sam 
samo sebi stvorio
Svijetu punom 
čarobnjaka
U koji pokušavam 
da se vratim

Putem prekrivenim
 nemilosrdnim plaštom vremena... 

Dopisnik iz Džepova Snova:
Branislav Makljenović

петак, 30. децембар 2022.

Sjena sa rancem na leđima

 




Žice iznad trolejbusa cvrče strujnim performansima.
Samo sam sjena, sa rancem na leđima.
U njemu hrpa snova i propuh što prolazi kroz pokvarene rajfešluse.
Pomislih da grad tone ispod kružnog toka, grleći Slaviju, onako okruglu i bucmastu. Ne!
To sam propadah ispod uleglog sloja asfalta, blještavog od nešto malo kiše, koja je prije par časova padala.
„Gospođo, da li mi možete reći ,gdje se odmara napaćeni pogled, utorkom uveče“?
„Ju, strašno! Da li ste normalni“?
„Normalan? Ne, hvala! Možda samo četvrtkom“!
Ipak, ispratila me je sa podignutom lijevom obrvom, prateći liniju mog hodanja, pogledom od mrkog uglja.
Noć, umorna i hladna, stiže me pred Vračarom. Ulične svjetiljke mi namiguju u prolazu.
Trotoari skaču ispod cipela.
Skoro padoh i sam, okrećući se za parom predugačkih ženskih trepavica.
Nisam ih uspio uokviriti pogledom.
Već bijehu, sa par treptaja, odlepršale, negdje dole, ka željezničkoj stanici.
Tu, na okretnici šarenih autobusa, sretoh sebe u neopranim staklima nekoliko izloga.
Dok čekah 601, u kalkulator, smješten u očima, dodavahu se brojke: 511. 92, 46...koje se ne zbrajaju. Samo se otkidaju od stanične oznake, čupajući svjetlo iz mraka.
Bežanijska kosa, davala se Surčinskim poljima, dok su se avioni zarivali u nebo.
A nebo, svod ogromne tame, uhvaćeno u sopstvenom curenju ka svitanju, obuhvati mi skvrčenu misao.
Preko zarozane zavjese, zarozao se osmjeh, dajući snu prostor da potone...

Dopisnik iz Džepova Snova:
Branislav Makljenović

петак, 23. децембар 2022.

Beskonačna praznina

 





Duboko carstvo vremena
Popunjava prostor, unutra i spolja

Iluzija  prosvjetljuje
svijet bez granica

Bez zvuka nema tišine
Nema ni prostora bez stvari

Bez duha nema čovjeka
Stvarno i nestvarno je jedno

Tišina u čovjeku otvara vrata svijesti
A kada su otvorena, soba se puni i prazni

Blistava moć svjesnog prisustva nadire

Gdje god me traže, t
amo sam 

Prozirnost zrači kroz ovdje i sada

Između spolja i unutra, završen je most

Put kroz život se asfaltira
Radovi su u toku... 

Dopisnik iz Džepova Snova:
Branislav Makljenović

уторак, 1. новембар 2022.

Pusto je i prazno





Pusto je  i prazno

Sam sam i hladno je

Prekriven teškom prašinom umora
Beznadežno ispod sivila oblaka
Dan mi je bez kraja i početka

Časovnik lomi kazaljke
Zagušljivo ništa se vrti u krug

Sa rukama u džepovima
Čekam da se pojavi noć

Da se zabijele zavjese na crnom prozoru
Da ružnu priču ukrasim sjenama

Neka neznana lica da prepoznam
Neku dobru vijest da obučem u smjeh
Jedan trenutak da pomnožim sa beskrajem

Nabusito i mrko zabijam pogled
U jednu jedinu tačku na ogoljenom zidu

Opčinjen i težak, oči u oči sa dvoličnošću
Umrtvljen i dovoljan samom sebi
Češem se grubim, okorjelim lažima

Pusto je i prazno... 

Dopisnik iz Džepova Snova:
Branislav Makljenović