петак, 10. март 2023.

Očešljan i opran dan






Mi smo 

Kao dva neba

Jedno na drugom

Kao počešljan i opran dan


Nedostaješ mi prokleto


Ispod drveta sa puno hlada

Prođeš mi tako kroz glavu

Kao pero iz repa neke ptice

Pa poželim da poletim

Da se prospem kao oblak

Da kidišem na vrhove

Surovih planina


Dođe mi tako svašta

Glava zvoni nemirom

Strahom od moćnih strahova


Ne mogu dublje i jače

Od ovog krika što se već gubi

Pretvoren u cikličnu jeku


Odzvanjam glasno satjeran

U mračan ugao života


Kolebam se


Neka me tu gdje jesam


Vratiće se ptica bez jednog pera

U to ne sumnjam, znam


Istog onog trena

Kada jedno na drugom

Budemo dva neba

U jednom očešljanom

I opranom danu

Kad je sve sveto


Nedostaješ mi prokleto...

Dopisnik iz Džepova Snova:
Branislav Makljenović

уторак, 14. фебруар 2023.

Dodir bez dodira








Nosila je dugu kosu
Bila je veoma mlada

Znala je da ćuti
Dok sanja vlažne snove

Savršeno se spuštala u sebe
Kad god joj je to trebalo

Rečima je brisala vlagu sa prozora
Držeći čelo na hladnom staklu

Umela je da sedi kao kraljica
Onako, uspravnih leđa i glave
A glava, lepa i mirišljava
Kao tek ubrano, sazrelo grožđe

I mrak joj je stidljivo prilazio
Bojeći se tog svetla iz očiju
Odraza tvrde i usečene sadašnjosti

Jedino je mesec silazio bez bojazni
Jasan i jednostavan u nastupu
Ne želeći da propusti ni tren
Protezanja  njene krhke figure

Njenog razdeljka sa strane
Neobično počešljane frizure
Koja te začas dovede u škripac
I zaustavi ti ruke u pokretu

Ukoči ti prste pred željom
Da je dodirneš bez dodira

Da je spakuješ u pletenu korpu
Punu jabuka i odneseš negde
Gde mirisi rastu ispod uha

Ispod mekane ušne resice
Naježene sitnim svetlim dlačicama
Kao nekim paperjem koje  ume da govori

Koje zna i vetar da  prenese u visinu
I dostojanstveno odbrani svoju moć
Da osmehom zaprepasti i tvorca


Nosila je dugu kosu
I bila je veoma mlada... 

Dopisnik iz Džepova Snova:
Branislav Makljenović





уторак, 7. фебруар 2023.

Ukočeno lice







Sklanjam se sam sebi sa puta
Piljeći kroz prozor u tuđi mesec
Razapet između molitve i psovke
Lica ukočenog i modrozelenog
Velikih očiju ispod naborane kože

Otkud da znam šta se dogodilo
Ovom svetu što uporno rađa mrtve
Gubeći krv kao nabujale reke

Dok blagost vremena tiho klija
Putujem u središte besmisla
Sa zadatkom da to dugo traje
Da nosim svet na krivim leđima
Naslikan oštrim tamnim bojama
Potpuno mutan pred očnim kapcima

Miran je, večan i hladan, taj mesec
Sa njim dočekujem svilena jutra
Terajući ohole misli iz uzdržane glave
Misli demonske, slobodne, gorke
Sa lica zgrčenog grehom
Autoportret zaklonjen crnim ogrtačem
Srebrni kavez za pozlaćenu bedu

Sklanjam se sam sebi sa puta...

Dopisnik iz Džepova Snova:
Branislav Makljenović

понедељак, 30. јануар 2023.

Nemoj!





Ti si o meni kratka
priča
O tebi sam ja grešna saga
Mada sam se spasio pucanja
biča
Još uvjek mi liježeš kao draga

Nemam, ne! Ništa nije
moje
A i zašto bi bilo!? Čemu kletva
Pa i da jeste, bilo bi
tvoje
U posnoj zemlji si božija sjetva

Nemoj molim te, sada reći:
jesi
Pusti da sve se složi na uho
Ako nas ophrvaju standardni
grijesi
Onda možeš da skineš nevidljivo ruho

Bijes isčili kada te vidim,
spazim
Ta lava se skotrlja i sprži, topi
Da li osjetiš kada te
mazim
Da li ti se koža sa kosom stopi

Moje noći su odavno
u zori
Samo je magla malo svijetla
San me vodi prema planini,
gori
Tamo nema glasa, osim krika pijetla

Ti si kraljica besmislenih
noći
Ja sam kralj podzemnih voda
Ako poželiš kraj mene
proći
Bićeš kao što mrtav odavno hoda

Negdje odzvanja tvoja
pjesma
Okrećem glavu, uho te jasno čuje
Upravo te tkam kao
povjesma
Dok iznad glave bumbari bruje

Jesam li ja vapaj, grozan
krik
Da li si ti moćan otpadak od sna
Iz nemoćnog grla samo si
uzvik
Ti si asfaltiran put direktno do dna

Još ne znam ko si! Ni zašto
tu si
Možda ti je to pomalo čudno
Ako i tebe posjećuju poponoćni
dusi
Onda je u meni sve tvoje budno...


Dopisnik iz Džepova Snova:
Branislav Makljenović

среда, 18. јануар 2023.

Beznačajna forma





Noćas osjećam da se mijenjam
Smanjujem se u beznačajnu formu
Pomalo suvišan, sbijen u nebitan oblik
Kao neke stare, prastare brvnare

Satjerao sam smrt u ćorsokak
U uzak prostor za zvona u glavi
Za smirenog vrača u sebi
Dok je noć polako odmicala
Uplašena prvim zvucima svitanja
I čudnim pojavama na umornoj planeti
Koja odaje bol šaputavim vriskom

Težak pritisak stvarnosti se naslonio na jutro
Nadolazeća svijetlost se širila naglo
Skidajući mrak sa zidova kao šmirglom

Tiho sam roptao nesuvislu pjesmu
Samo meni poznatog takta
Usklađenu jedino sa gorkim suzama
Koje su lizale niz trepavice
Te zavjese nad umornim, usahlim očima

Novi dan je neočekivano upao u kadar
Prosto se prišunjao, sveže obojen sivilom
Spreman da pobjegne na prvi znak mraka
Neosetljiv na psovke iz ovih gnojnih usta
Ubalavljenih setom besprizornih misli

Izbjeglica iz sopstvenih noćnih mora
Oštar zvuk režanja u mekanoj tišini

Mrzim noć dok odlazi, jača od mene... 

Dopisnik iz Džepova Snova:
Branislav Makljenović

субота, 14. јануар 2023.

Super beznačajan dan






Kroz težak mrak
Vlažan od kiše
Prikrada se dan
U obliku blijedog svitanja

Čujem prve autobuse
Te ogromne pijetlove
Što promuklo kašlju

Vidim ulična svijetla
Kako se utapaju u lokvama

Da li je utorak, srijeda ili neki
Super beznačajan dan

Ništa protiv gomile ničega
U borbi uma protiv bezumlja
Padaju okovi mrkog slijepila

Rovovi se pune prazninom
Dan već nasrće hladnim pogledom
Ništavilo je zauzelo odlučan stav

Porijeklo snova je neispitan slučaj
Tišina narasta kao korov
Makaze sijeku zaraslu stazu

Čujem i druge autobuse
Iz tek probuđene ulice
Gledajući kišu kako curi niz prozor...

Dopisnik iz Džepova Snova:
Branislav Makljenović 


уторак, 10. јануар 2023.

Dječak od slame






Dok svlačim košulju
 osjetljivosti
Svijet se ravnodušno baškari
 u močvari bezosjećajnosti

Izbledjele farmerke nude mi 
džepove rukama
Na zidnom satu je
 pola pet.
Vrijeme je da se okrenem
 suncu

Direktan put do svijetlosti 
užareno bliješti
Iznad nekih mjesta 
koja bih volio ponovo vidjeti

Malo je ljudi koje dobro poznajem
Otuđenik sam iz pećinskih ćelija
 i nikad na vezi

Snovi mi dolaze u fokusu
 između dvije stone lampe
Ne dajući predjelima
 neke stroge ljepote
Da se prepuste blijedilu
 i nestanu, isčile

Neko stvorenje 
skriveno duboko u meni
Nikako da izađe napolje
 i zbaci me sa ravnoteže 
Skidajući prašinu sa srca

Jednom ću obići sva ta 
skrivena mjesta
Dobro čuvana od
 najezde znatiželje

Mjesta koja me 
plaše i privlače

Tamo gdje sam
 dječak od slame

Čežnjiv za neprekidnim 
lutanjem

Sašiven od 
izdržljivog platna
Ojačanog tragičnim 
smislom za lijepo

Jednom ću plavo 
zaštiti od drugih
Jer mi u glavi izaziva
 kraljevski osjećaj

Koji silazi do usta
 u obliku dugačkog
spiska riječi
 pretvorenih u fini šapat glasova
 koje samo ja mogu da čujem

U svijetu koji sam 
samo sebi stvorio
Svijetu punom 
čarobnjaka
U koji pokušavam 
da se vratim

Putem prekrivenim
 nemilosrdnim plaštom vremena... 

Dopisnik iz Džepova Snova:
Branislav Makljenović