среда, 17. мај 2023.

Tragač




Tragam za svim što uzburka mi krv
Toplu od njuškanja po knjigama
Crvenu od mjerkanja zvijezda

Kad je lizneš ima ukus ludila
Presjek života nekih ljudi
Dio nekog tamnijeg svijeta
Pokušaj povratka sa nepovratne staze
Pucanj prirode u čovjeka
Obmana poznavanja samoga sebe
Mistična jeza moćnog stradanja
U potpunoj dubini nastanka svijeta

Lažeš da je suština prekrivena velom
Dok priča teče iz iskrivljenih usta
Hvatajući bol zagrizom suvih usana

Ipak si samo čovjek
Neponovljiv primjerak vajara prirode
Stvoren kao roba sa greškom
Kao nesretna tačka na praznom papiru
Kao živa patnja što razapinje dušu
Kao ukočen gušter na vrelom pijesku

Svaki pokušaj da se nazovem čovjekom
Velika je uvreda ostatku započete priče

Izvukoh dugačak zvižduk
Otegnut kao jesenje popodne
Slobodan i skriven u hlad uobrazilje
Prezren od nadolazeće oluje
Koja neminovno pristiže
Da pospremi to ludilo
Ispod pomno skrivenog mira
Dok odjekuju koraci
Na putu ka samom sebi
Osvetljenom sjajem beskrajne daljine

Naiđu tako neki dani.... 

Dopisnik iz Džepova Snova:
Branislav Makljenović

четвртак, 27. април 2023.

Dolaziš li sama



Gluvo je doba
Negdje blizu jutra

Niz cijevi radijatora
Struji šapat
Kao krik noći
Na tihoj samrti

Tri sata je
I ništa se ne pomjera
Osim tanke sjene na zidu
Od izduženog nosa
Pobodenog ispod rama
Jedne vrlo važne slike

Dolaziš li sama
Ili da dođem po tebe
Koracima krutim od stajanja u mjestu

Da se sretnemo u godini skrivanja
Odučeni i odbačeni
Skladni jedino u ciničnom
Završetku stisnutih usana
Tog bijednog pokušaja osmjeha
Dok je sve ozbiljno crno i hladno
Pa čak i tvrdo, čekajući da se pojaviš
Tu na uglu, gdje će svijetlo napasti mrak
Gdje ćeš stati tom svojom nogom
Lomnom od suludog skoka
U potpuno nepoznato
I zaurlati kletvu
Ranjene zvijeri

Gdje ćeš obuzeti glasom
Sve glave željne tutnjave
Poslednjeg udarca
Glavom u nabrekli zid

Dolaziš li sama... 

Dopisnik iz Džepova Snova:
Branislav Makljenović

уторак, 4. април 2023.

Gizdavo ništavilo





Bezvoljni objekat sudbine

Sahranjuje još jednu iluziju

A uzaludnost  čežnje

Stvara strah od konačnog uspjeha


Saučesnik sam u traženju đavola

Spuštajući na tren dizgine

Svog krajnje prosječnog života

Prepuštajući se magiji mirisa

Pocjepanih oblaka, iza kojih

Se ubrzano širi plavo

Nebesko gizdavo ništavilo

Pod vječito mladim i neranjivim godinama

Kroz koje se osipa sekund po sekund

I parče po parče već memljive sujete


Probijajam led nepoznatog

Otkrivam čiste prostore

Potpuno nesputane obzirima


Snažnim trošenjem  uvećavam mržnju

Rođenu u velikoj zdjeli gorkog života

Izudaran teškim riječima

Izgreban ledenim pogledom

Tmuran i očajan kao kišno jutro

Upravo pristiglog novembra

U gradu željnom bar mrvicu svjetla

Iz rasipništva pretjeranog mraka

Kojim zatrpava duboke rupe osjećaja krivice

Potpuno nadmudrujući život

Igrajući se sa potrošenom sujetom

Kao nekom lutkom na dugačkom koncu

Dok se uljez skriva ispod tamne kapuljače

Iskradajući se iz samog sebe

Kao veoma vješt lopov pod sedativima


Saučesnik sam u traženju đavola... 

Dopisnik iz Džepova Snova:
Branislav Makljenović

петак, 10. март 2023.

Očešljan i opran dan






Mi smo 

Kao dva neba

Jedno na drugom

Kao počešljan i opran dan


Nedostaješ mi prokleto


Ispod drveta sa puno hlada

Prođeš mi tako kroz glavu

Kao pero iz repa neke ptice

Pa poželim da poletim

Da se prospem kao oblak

Da kidišem na vrhove

Surovih planina


Dođe mi tako svašta

Glava zvoni nemirom

Strahom od moćnih strahova


Ne mogu dublje i jače

Od ovog krika što se već gubi

Pretvoren u cikličnu jeku


Odzvanjam glasno satjeran

U mračan ugao života


Kolebam se


Neka me tu gdje jesam


Vratiće se ptica bez jednog pera

U to ne sumnjam, znam


Istog onog trena

Kada jedno na drugom

Budemo dva neba

U jednom očešljanom

I opranom danu

Kad je sve sveto


Nedostaješ mi prokleto...

Dopisnik iz Džepova Snova:
Branislav Makljenović

уторак, 14. фебруар 2023.

Dodir bez dodira








Nosila je dugu kosu
Bila je veoma mlada

Znala je da ćuti
Dok sanja vlažne snove

Savršeno se spuštala u sebe
Kad god joj je to trebalo

Rečima je brisala vlagu sa prozora
Držeći čelo na hladnom staklu

Umela je da sedi kao kraljica
Onako, uspravnih leđa i glave
A glava, lepa i mirišljava
Kao tek ubrano, sazrelo grožđe

I mrak joj je stidljivo prilazio
Bojeći se tog svetla iz očiju
Odraza tvrde i usečene sadašnjosti

Jedino je mesec silazio bez bojazni
Jasan i jednostavan u nastupu
Ne želeći da propusti ni tren
Protezanja  njene krhke figure

Njenog razdeljka sa strane
Neobično počešljane frizure
Koja te začas dovede u škripac
I zaustavi ti ruke u pokretu

Ukoči ti prste pred željom
Da je dodirneš bez dodira

Da je spakuješ u pletenu korpu
Punu jabuka i odneseš negde
Gde mirisi rastu ispod uha

Ispod mekane ušne resice
Naježene sitnim svetlim dlačicama
Kao nekim paperjem koje  ume da govori

Koje zna i vetar da  prenese u visinu
I dostojanstveno odbrani svoju moć
Da osmehom zaprepasti i tvorca


Nosila je dugu kosu
I bila je veoma mlada... 

Dopisnik iz Džepova Snova:
Branislav Makljenović





уторак, 7. фебруар 2023.

Ukočeno lice







Sklanjam se sam sebi sa puta
Piljeći kroz prozor u tuđi mesec
Razapet između molitve i psovke
Lica ukočenog i modrozelenog
Velikih očiju ispod naborane kože

Otkud da znam šta se dogodilo
Ovom svetu što uporno rađa mrtve
Gubeći krv kao nabujale reke

Dok blagost vremena tiho klija
Putujem u središte besmisla
Sa zadatkom da to dugo traje
Da nosim svet na krivim leđima
Naslikan oštrim tamnim bojama
Potpuno mutan pred očnim kapcima

Miran je, večan i hladan, taj mesec
Sa njim dočekujem svilena jutra
Terajući ohole misli iz uzdržane glave
Misli demonske, slobodne, gorke
Sa lica zgrčenog grehom
Autoportret zaklonjen crnim ogrtačem
Srebrni kavez za pozlaćenu bedu

Sklanjam se sam sebi sa puta...

Dopisnik iz Džepova Snova:
Branislav Makljenović

понедељак, 30. јануар 2023.

Nemoj!





Ti si o meni kratka
priča
O tebi sam ja grešna saga
Mada sam se spasio pucanja
biča
Još uvjek mi liježeš kao draga

Nemam, ne! Ništa nije
moje
A i zašto bi bilo!? Čemu kletva
Pa i da jeste, bilo bi
tvoje
U posnoj zemlji si božija sjetva

Nemoj molim te, sada reći:
jesi
Pusti da sve se složi na uho
Ako nas ophrvaju standardni
grijesi
Onda možeš da skineš nevidljivo ruho

Bijes isčili kada te vidim,
spazim
Ta lava se skotrlja i sprži, topi
Da li osjetiš kada te
mazim
Da li ti se koža sa kosom stopi

Moje noći su odavno
u zori
Samo je magla malo svijetla
San me vodi prema planini,
gori
Tamo nema glasa, osim krika pijetla

Ti si kraljica besmislenih
noći
Ja sam kralj podzemnih voda
Ako poželiš kraj mene
proći
Bićeš kao što mrtav odavno hoda

Negdje odzvanja tvoja
pjesma
Okrećem glavu, uho te jasno čuje
Upravo te tkam kao
povjesma
Dok iznad glave bumbari bruje

Jesam li ja vapaj, grozan
krik
Da li si ti moćan otpadak od sna
Iz nemoćnog grla samo si
uzvik
Ti si asfaltiran put direktno do dna

Još ne znam ko si! Ni zašto
tu si
Možda ti je to pomalo čudno
Ako i tebe posjećuju poponoćni
dusi
Onda je u meni sve tvoje budno...


Dopisnik iz Džepova Snova:
Branislav Makljenović