среда, 19. јун 2024.

Đon na nijemim licima





Oči, sjajne od sjećanja

Brzo su topile noć

Ovo ugaženo jezero tame

Fleksibilan krug bijede

Ptica slomljenog krila

Bolan pogled na nemoć


Na granicama uma

Stoje olovni vojnici

Čuvaju horde ludila

Gazeći nijema lica

Dječije poglede

Tvrdim đonovima


Skoči čovječe

Zajaši tu tamu

Zaplivaj u tom katranu

Šta fali posutom perju

Ako se iz mraka zabluda

Nazire dan


Jer oči su mi sjajne od sjećanja

Na strast

Na golemo juče

Što vuče za otkinutu ruku

Ostatak nadolazećeg sutra

Prekrivenog prašnjavom zavjesom 


Čekanje izblijedilo od vijekova

Da se noć i dan slože

Bar u toj tankoj liniji

Umiranja i rađanja...


Dopisnik iz Džepova Snova:
Branislav Makljenović


уторак, 11. јун 2024.

Plašim se sebe




Umoran osmjeh širiš

Zadovoljna si sobom
Boja na licu ti blijedi

Koliko godina odlazi
Kroz urođenu sklonost

Koliko tupih mozgova
U grubim četvrtastim glavama

Tijela koja sjede u pozlaćenim stolicama

Stojiš visoka i plava
Čekaš odraz u mojim očima

Dobro izgledaš ženo
Naspi nam neko piće

Lijepa si u tim čarapama boje kože
Sa vratom malo nakrivljenim
Nenametljivog pogleda
I blago uznemirenih usana

Osmjeh čudan, umiljat

Neuvjerljiv izraz zrelosti
Koji mi se naglo dopao

Nabrano čelo se vedri

Plašim se sebe

Bojazan grize grlo
Ogledalo se obnažilo
U prostačku ljepotu

Sloboda traži okvir
Tiho raspršenih uvjerenja
Ispod sirove slike života

Te živahne drskosti
Krhkog čamca
Na nemirnom moru
Proste bezobzirnosti 

Dok umoran osmjeh širiš
Plašim se sebe...

Dopisnik iz Džepova Snova:
Branislav Makljenović

уторак, 4. јун 2024.

Budi bilo gdje





Budi bilo gdje

Samo idi

Uradi to brzo
Nestani
Dok sam još tu

Bez glasa
Bez sluha
Konfuzan

U nekom srednjem svijetu
Dok traje praznik unutrašnjeg zvona

Još sam tu
Utišan, miran

Sa otkucajima srca
Dovoljnim da živim

Jer još sam tu
U svom snu

U dubokom porivu
Da zaronim glavu
U sivu zonu
Moj novi dom
Pustinja, stepa i tajga

Znam
Dobro je

Još sam tu

Dovoljan
Pokidan
Sebi stran

Slavljenik prošlih vremena
Prošlih života

Davljenik

Utopljenik
Koji vrišti
Tu sam!

Dobro je

Tu sam

Idi samo
Bilo gdje
I biću dobro

Biću skroz u redu

Kad podignem ruke
I savijem ukočene prste
U polomljenu pesnicu

Udaram u vjetar
U centar oluje
Dok bjesni
U ovom zagađenom tijelu

Dobro je... 

Dopisnik iz Džepova Snova:
Branislav Makljenović

уторак, 28. мај 2024.

Predgrađe svijeta zla




Isto blato

Ista krv

Otvorene rane
A ne bole

Znaš li šta je smrt

Nemaš ti pojma

Ali, dogovorićemo se
Da ti pokažem jednog dana
Predgrađe svijeta zla

Ako otvoriš oči
Nećeš vidjeti ništa

Otvori lobanju
I sve ću ti reći

Ne budi luda

Slušaj ovu pjesmu mraka

Ne odugovlači sa odlaskom

Sad je prilika
Jer ko zna šta je iza

Da li ti znaš
Rađa li se dan
Ili tama dobija težinu
Mjesečeve prašine
Sulude igre koja nema kraja

Putujem kroz šuplja vremena
Nemam vremena da ih krpim

Samo idem

Jurišam na stijene
Iznikle iz jedne priče
O blatu i ništavilu

O ovlašnom dodiru kose
Pogledu koji vrišti

Idi, ama odlazi
Dok još možeš držati
Prokleto ispravljenu kičmu

Bježi u mrak, sakrij se

Dolaze prljavi ljudi
Beskrajna trulež

Ne razmišljaj
Ošini me kosom za kraj
I Bježi
Ljubav su stavili iza rešetaka
Bježi... 

Dopisnik iz Džepova Snova:
Branislav Maklenović

уторак, 14. мај 2024.

Toboganom do pakla




Ćute vrhovi

Dok ćutke koračam

U dubokom snu

Na mekom putu

Noćnog neba sjećanja

Preko mostova
Sa vazduhom oko uha

Sa tamom u oku
Koje uporno traži
Neke neviđene boje

Neku svrhu

Otvoren svijet
Pogodan čulima

Dovoljan za sve

Za bića sazdana

Od visine
Od daljine
Od dubine

Neprolazni svijet

Za ove borbe
I puteve
Očigledno prolazne

Unutrašnji svijet
Obmanjen radostima
Osokoljen tugom

Stepenicama do vrata raja
Toboganom  do pakla

Još jednu vožnju, molim

Da se posle uspona
Naglo sunovratim
U obliku beznačajne mrlje

Dok nestaje stvaran svijet

Neviđeno širok
Beskrajno veliki

Putem uglačanim
Vrhunskim sjajem
Nepresušne potrebe
Da daljine dobiju smisao... 

Dopisnik iz Džepova Snova:
Branislav Makljenović

уторак, 7. мај 2024.

Gangsteri mraka

 



Gromglasna tama se odmotava

Noć se penje po drveću
Dok ptice uporno ćute

Dolazeći san gleda svoja posla

Raste mi sova u očima

Nijemo ponavljam neki refren
I pratim sjene na zidu

Tišina života odzvanja u glavi
Ukletost davi zdrav razum

Svi trikovi su raskrinkani
Sva vrata do raja su zaključana

Vrijeme je za polazak

Skidam povodac sa misli
Napuštam to varljivo utočište
I ulazim u krug
U kome duhovi živo plešu
Praveći lelujave tonove
Bezglasnog vriska

Privlače se tiho gangsteri mraka
Ispeglanih lica
I mrtvih očiju

Mogu ja ovo
Mada hramljem nažuljanim mozgom

Komadam svoj um gomilom žileta
Gledajući srce kako duboko tone
Rasipajući bespomoćnu tugu
Kao kolutove dima iz zamotane cigarete
Kroz koju izbija jauk
Zanijemelih miliona...


Dopisnik iz Džepova Snova:
Branislav Makljenović

уторак, 23. април 2024.

Šapni mi nešto

 





Svetlucala je kao vizija

Pred začuđenim očima

Privlačan duh sa činima

Ljuljala se duša bez kočnica

Odškrinula se vrata iz mraka

Ništavna stvarnost
Povlačila se iz borbe

Zbrka zvukova
Prepuštala se
Nenametljivoj tišini
Dok se miris tihe noći
Širio nadraženim nosnicama

Napete strune svesti
Prošlost zateže bujicama
I preti da razvali sve ustave

Duh u zgužvanom haljetku

Zgažene usne što glasno ćute

Talas prostačke želje
Strah od ouobrazilje

Da li ćeš doći
Da li ćeš moći
Da li baš sve znaš

Otvori vrata širom
Neka pobegne mrak

Šapni mi nešto čedno

Nešto od čega se
Čvor na pertlama sam odveže

Nešto što jabučicu na grlu
Zategne u žestok hropac

Šapni mi što god ti padne na pamet

Ma nek bude jeftino i prosto
Onda će i vampir pobeći
Zajedno sa ustajalim mrakom

Šapni mi nešto... 

Dopisnik iz Džepova Snova:
Branislav Makljenović