Grofica

Kada se ugasi svjetlo sa nebesa,
Poprskano hiljadama kapi kiše.
Iz sjećanja prošetaćeš kao kontesa,
I probuditi san, da ga ne sanjam više.

Kosa ti crvenom pokriva leđa,
Klanac se produbio između grudi.
Pogledom sipaš crnilo iza vijeđa,
Dok se nijemi  krik iz grla probudi.

Kao sova dolijećeš bez zvuka,
Moja te ruka na granama drži.
Beskrajno dugačka ta je ruka,
I beskrajan plamen koji me prži.

Ako se drzneš i dotakneš mi čelo,
Zgužvanim usnama pređeš preko vrata.
Sve tvoje crno obojiću u bijelo,
I potpuno nestati u mjehuru blata.

Dopisnik iz Džepova Snova:

Branislav Makljenović

Čuješ li

Hej!

Ne raduj se, svijete!
Kada padnem, ja se dižem.

Čuješ li!?

Čuvaj misli zle, klete,
Dižem se brzo i rane ližem.

Hej!Hej!

Ne raduj se, čoporu vukova!
Kad sam dole, ubrzo sam gore.

Čuješ li!?

Nijedan čekić me ne ukova,
Požara nema, a vječne vatre gore.

Hej, hej!

Ne raduj se, gomilo prokleta!
Vječnost se živi krvavih koljena.

Čuješ li!?

Padam ,dižem se, idem bez okreta,
Rana mi curi, kao da je soljena.

Hej! Hej!

Ne raduj se, krvožedno krdo!
Kroz padanje, o dizanju učim.

Čuješ li!?

Nejakim nogama pređoh i brdo,
Sa jakim vjetrom, evo me, hučim.

Hej! Hej!

Raduj se uspavani svijete!
Pao si na vrlo niske grane.

Čuješ li!?

Beštije ti i danas prijete,
Ustani i kreni,jutro će da svane.

Hej! Hej! Čuješ li!?

Dopisnik iz Džepova Snova:
Branislav Makljenović