Fantazija

Prazna noć odzvanja tišinom,
Osmjehnuta, okreće glavu u zid.
Voz je dohuktao polegnutom šinom,
Vidim li te ili me izdaje dobar vid!?

Zaprijetih oku da se ne igra sa šumom.
Jer iz nje vile preko vilenjaka skaču.
Zabludjeli jednim, makadamskim drumom,
Ispod pazuha, čuda se lome, plaču...

Fantazija se otkida i prolama san.
Jašem konje što vrište grivom.
Moja noć se topi u ušljivi dan.
Rijeka odnosi grijeh, koritnim slivom.

Okreni se i budi dio čuda!
Hajde, raširi krila, svjesno!
Zagrli me jako, na oko luda!
U kanjonu svijesti užasno je tijesno.

Hajde, budi mi dan...

Dopisnik iz Džepova Snova:
Branislav Makljenović

Krilate ptice

Vrijeme ističe, kroz mozak curi,

Spušta se niz stijene, litice.

Ispod Crvenog Oblaka mjesec zuri,

Dok polijeću neke krilate ptice.

Sav sam se obgrlio, jako stežem,

Gospode! Kako to zna da boli!

Tupim nožem crne misli režem,

Na razjapljenu ranu posipam  soli.

Tišina dolazi, pritajeno stiže,

Kida me  misao da dolazi dan

Preko ramena, lijepa zmija gmiže,

Jesam li grozan ili je to samo san?

Dopisnik iz Džepova Snova:

Branislav  Makljenović

Jesen

Privlači se jesen, polako, ko mačak,

Već pomalo žutom farba san.

I tebe je dodirnula, kao maslačak,

Dok noć se kotrljala u novi dan.

Čak i to tvoje plavo ide uz zeleno,

Paleta je spremna da se daje.

Nikad nisi ni postojala, moja Leno,

A spektar boja u očima ti traje.

Ulice se čiste dok po njima hodaš,

Prostiru se pod tvoj izvijeni gležanj.

Njima ćeš noćas potpuno da se podaš,

Dan izviruje preko rijeke, prozirno nježan.

Prođi i zgazi nogom taj sivi beton,

Znam da voliš ulicu nazvati plavom.

Za prolaz u početnu stanicu, uzmi žeton,

Idi u zimu i …ne osvrći se glavom!

Voliš li hodati plavom ulicom?

Dopisnik iz Džepova Snova:

Branislav Makljenović

Gomila bijelog

Bijelom mi snijeg boji rame,

Osvrnut skidam hladne pahulje.

Gomila bijelog nas uhvati same,

Dok ispod kape, nečije oči u nas bulje.

Noć nas pokriva kao deka,

Po duši mi gmižu dosadne vaši.

Pod rukom si mi lagana, meka,

I druga ruka se za tobom maši.

Pamtim dane bojene sivom,

Još se po nečeg od  njih sjećam.

Niko me ne zove malim ni divom,

Po nekad i o tome sa sobom vijećam.

Bijelom mi snijeg boji  rame,

Skoro sam zatrpan bjelinom.

Tvoj osmjeh me obasja iz tame,

Iz komadića me sastavi, napravi cjelinom.

Nečije oči u nas bulje...

Dopisnik iz Džepova Snova:

Branislav  Makljenović

Dobar dan, gospođo

Додајте натпис

Između zelenog i sivog plavi se zastava,

Malo je oslikana bojom bijelom.

U stablu limuna počinje nastava,

Ptica  Ćuk iz dijelova, pravi noć cijelom.

Tvrđava me gleda šupljim vratima,

Zastah. "Dobar dan, lijepa gospođo"

Evo čekam vas predugim satima,

Kao pas, što bi upravo kost oglođo.

Ulica je uska, tjera uz ogradu,

Ogradom su ograđene nježne zvijeri.

Reže, dok iz uzdaha vas  kradu,

Oko klizi, svaki milimetar  mjeri.

Evo, čekam vas predugim satima...

Dopisnik iz Džepova Snova:

Branislav Makljenovic