Ja sam čuveni ološ.
Tako nevina, kao breza,
Prema tebi uvijek loš.
Ti si kraljica moga dvorca,
Ti si kraljica moga dvorca,
Ljubim te, a
stubovi se ruše.
Na usni ti je
trag, ožiljak tvorca,
Nebom prevoziš
umorne duše.
Kukaj ako te boli
krvava rana,
Pišti kao iz gnijezda izbačena ptica
Ako ti je duša
riječju poderana,
Onda si žena bez
izraza, lica.
Sjeti se čovjeka,
onog iz mraka,
Taman hoda
sunčanom stranom.
Srešće se
svijetlost, malo zraka,
Pod tek
presječenom granom.
Sjeti se...
Dopisnik iz Džepova Snova:
Нема коментара:
Постави коментар