U ruci mi je kamen
Ako ga bacim
Pašće nekome na glavu
Bolje je da ga zdrobim
Jer ionako bijesni
Neki talas u venama
Valjda odraz skupljenog
Otrovnog tovara
Vrijednog milion
Uzdaha nad propuštenim
Nad neiskazanim
Nepreboljenim, a duboko
Zasijanim jadom
Što se zove mora
Bilo da je noć
Ili predugačak dan
Sve se skupilo
U ćošak prljavog ringa
I čeka da sudija svira kraj
Ili da padne napokon
Taj završni udarac
Nokaut je tako važna
Pojava u trenutku odluke
Možda ipak da sačekam
Još jedan ples
Da ga odigram bez stajanja
Sve dok se ne zavrti svijet
I glava ne mogne da pogodi
Tijelo koje upija vazduh
Lijepljiv od hladnog znoja
Što teče preko kože
Odavno izbledjele od upotrebe
Samo još ovaj ples
Da se saviju koljena
U ludačkom ritmu
Da kičma puca od naglog okreta
Možda je to jedino
Što ćeš čuti na kraju
Ovog besmislenog dana
Dok krckaju kosti
Izdajice tijela
Dobro je da dopire
Bilo kakav zvuk
Do bilo koga
Ko čuje tu muziku
I poželi plesati
Zajedno sa mnom...
Dopisnik iz Džepov Snova:
Branislav Makljenović
