U ćošku prljavog ringa

 

U ruci mi je kamen

Ako ga bacim

Pašće nekome na glavu

Bolje je da ga zdrobim

Jer ionako bijesni

Neki talas u venama

Valjda odraz skupljenog

Otrovnog tovara

Vrijednog milion 

Uzdaha nad propuštenim

Nad neiskazanim

Nepreboljenim, a duboko

Zasijanim jadom

Što se zove mora

Bilo da je noć 

Ili predugačak dan

Sve se skupilo

U ćošak prljavog ringa

I čeka da sudija svira kraj

Ili da padne napokon

Taj završni udarac

Nokaut je tako važna

Pojava u trenutku odluke

Možda ipak da sačekam

Još jedan ples

Da ga odigram bez stajanja

Sve dok se ne zavrti svijet

I glava ne mogne da pogodi

Tijelo koje upija vazduh

Lijepljiv od hladnog znoja

Što teče preko kože

Odavno izbledjele od upotrebe

Samo još ovaj ples

Da se saviju koljena 

U ludačkom ritmu

Da kičma puca od naglog okreta

Možda je to jedino 

Što ćeš čuti na kraju 

Ovog besmislenog dana

Dok krckaju kosti

Izdajice  tijela

Dobro je da dopire

Bilo kakav zvuk

Do bilo koga 

Ko čuje tu  muziku

I poželi plesati

Zajedno sa mnom...

Dopisnik iz Džepov Snova:

Branislav Makljenović