Dugačka je soba
Sa malim vratima
Kroz koja su ulazili neki ljudiNeprijatnih lica
Upisujući imena
Na još vrelim čaurama
Tek ispaljenih metaka
U drhtave sjene po zidu
Bježeći od vrućine
I dosadnih muva
Zbogom i mnogo sreće
Vratiću se brzo
Iz površnog sna
Zakačenog za trnje
Nekog čudnog drveća
Smrdim na skinute zavoje
Sa žuljeva stečenih ružnim putovanjem
Sporednom prugom
Izbačen negdje daleko od stanice
Kroz teška vrata gvozdenog voza
Koji se naglo trzao i kretao
Tresla se zemlja i cijukale šine
Pasiji sine, okreni se i nestani
Idi brzo, dok neko ne poželi
Biti kratko ljubazan
Sabijajući nesnosan bol
U male metalne kutije
U male metalne kutije
Šta da radim u ovom mraku
Ležim u hladnom ćorsokaku
Lijepog lica i tužnog imena
Kojeg ne mogu da se sjetim
Kada dođe svijetlost kroz kapke
Sasvim solidno natečenih očiju
Dobro jutro, zovem se Hladno Staklo...
Dopisnik iz Džepova Snova:
Branislav Makljenović