|
Photo by Dušan Simonović |
Prolaze zvuci kroz glavu,
Čuje se koncert ptica.
Prsti češkaju kosu plavu,
Malo se spuštaju i do
lica.
Na licu osmjeh blijedi,
Dok oči svijetle ko svijeće.
Ako ih zatvoriš, poljubac slijedi,
Po kapcima ti par kapi slijeće.
Pramen kose mi golica rame,
Prstom ga savijam u spiralu.
Ispuštam pljuvačku, poput Lame,
Po dugačkom vratu, kao Ždralu.
Kažiprstom niz
lijevu ruku,
Koža se ježi i sva blista.
U grudima, dva srca tuku!
U glavi, kao da
nema ništa.
Prsti putuju
beskrajno, dugo,
Silaze kratkim putevima
svile.
Ne znaju gdje, ni
šta bi drugo,
Ni kakve ih to
vuku sile.
Zaborav opušta
nabrano čelo,
Gomila brige pada
u ambis.
Tijelo leži na
okupu, cijelo,
Noktima me grebeš
kao Ris.
Otimam se
ludačkoj težnji,
Da padnem u
mekano krilo.
Ne opirem se
užasnoj čežnji,
Malo je ostalo od
onog što je bilo.
Tonem kao u živo
blato,
I ne pokušavam da
se čupam.
Tonem, ali koga briga za to,
Sve dok ti se u
osmjehu kupam.
Svaki zvuk je
utišan, ćuti,
Dodir postaje
bolno nježan.
I svaka pora se
na drugu ljuti,
Dok širi se niz
elastični gležanj.
Iskra je upalila
vatru,
Već se čuje kako
bukti.
Požari će da me
satru,
Zvijer kreće da
urla, hukti.
Plamen se uvija,
po tijelu liže,
Pali se sve što
je u meni suvo.
Potpuno si uz
mene, ne može bliže,
Izgorjesmo skroz,
u ovo doba gluvo.
Požar kovitla, ječi,
puca,
Kao da gori šuma
Bora.
Na vratima uma
neko kuca,
Kao da se
prišunjala zora.
Ne volim kad
svitanje rani,
Pa me iz praha
vraća u javu.
Volim kad zaspiš
na mojoj strani,
Volim kad mirišem
ti kosu plavu.
Miris paljevine i
miris kose,
Mješa se sa
mirisom bluda.
Na grudima sija
par kapi rose,
Na koži znak da
si po meni svuda.
Ne želim da
zaspim ni tren,
Želim da gledam
kako ti spavaš.
Da nad glavom ti
budem sijen,
A ti mojom željom
upravljaš.
Jutro se već
iscerilo, pljuje!
Gasi požar, smije
se vatri.
Jutro nas ko
Vrana kljuje,
Hajde ludo,
jutros me satri!
Satrven,
samljeven, lud na pola,
Smanjen na
mjeru-nula, nula.
Volim kad po meni
ležiš gola,
Ne volim, kad od karata je kula.
Jutro se iscerilo
i pljuje...
Dopisnik iz Džepova Snova:
Branislav Makljenović