Zemlja čuda

Rođen sam u zemlji čuda,
Grešan, lud i vrlo tih.
Ti si rođena u meni luda
Još jednom se rodio,u tebi bih.

Rođen sam,a nisam siguran,
Da postojim u ovom času.
Rođen sam da budem buran,
Kao konj u nervoznom kasu.

Rođen sam kao mrzovoljni mrgud,
I nemam mjeru ni u čemu.
Raspršio sam se po planeti svud,
Ima me u travi, ptici, rosi...Svemu.

Rođen sam u tvojim planinama,
Krikom sam se oglasio, čuješ!?
Još težim maglovitim daljinama,
A ti me srdito gledaš i psuješ.

Rođen sam dok neki su umirali,
Koračam svijetom kao fantom.
Sve grijehe su mi već sumirali,
Dok plešem sa ledenom santom.

Rođen sam u tvojim planinama...

Dopisnik iz Džepova Snova:
Branislav Makljenović

Predgrađe grijeha

Čekam te u predgrađu grijeha,
Spreman da učinim čuda javom.
Samo zbog jednog osmijeha,
Da probijem do centra glavom.

Ne mogu ti prići, ovako suzdržan,
Potpuno zgrčen u svojoj ljusci.
Možda ću, kad budem podržan,
Na mig oka, kad poteku pljusci.

Čekam te, uzalud cijepam snove,
Dok ulice prostiru mokri pokrivač.
Čekam dok te staru, mijenjaju nove,
Poslednju stvar dok svira ulični svirač.

Uzalud kidam vrijeme na dane,

Užasno su dugački i ovi sati.

Tu santu leda ni krik da gane,

To hladno stanje niko da shvati.

Misli klize ko sniježne pahulje,
Promiču pored crvenog nosa.
Oči mi u sopstvene zjenice bulje,
Još te vidim čudnu, onako iskosa.

Poslednju stvar svira ulični svirač...

Dopisnik iz Džepova Snova:

Branislav Makljenović