Sunce

Sunce ti spava u kosi,
Zlato se pripija uz zlato.
Jedan pramen vjetar nosi,
Jedna ptica se vraća u jato.

Lice ti osmijeh po malo topi,
Topi se i sjena ispod uha.
Vrisak iz pluća nijemo hropi,
Ne čuje ga uobrazilja gluha.

Niko kao ti nije divljina,
Prašuma rasta i umiranja.
Ni do kog nije tolika daljina,
Nikad voda dalje od uviranja.

Ispravi se i glavu okreni,
U pravcu gdje niko ne stoji.
Možda naslutiš pogled sneni,
Možda vidiš kako strah ga boji.

Sunce je palo sa zlata, kose,
Otišlo nekud iza, da odmara.
Još ga samo vrhovi kose nose,
Jedan te pogled upravo obara.

Ispravi se...

Dopisnik iz Džepova Snova:
Branislav Makljenović

Predgrađe grijeha

Čekam te u predgrađu grijeha,
Spreman da učinim čuda javom.
Samo zbog jednog osmijeha,
Da probijem do centra glavom.

Ne mogu ti prići, ovako suzdržan,
Potpuno zgrčen u svojoj ljusci.
Možda ću, kad budem podržan,
Na mig oka, kad poteku pljusci.

Čekam te, uzalud cijepam snove,
Dok ulice prostiru mokri pokrivač.
Čekam dok te staru, mijenjaju nove,
Poslednju stvar dok svira ulični svirač.

Uzalud kidam vrijeme na dane,

Užasno su dugački i ovi sati.

Tu santu leda ni krik da gane,

To hladno stanje niko da shvati.

Misli klize ko sniježne pahulje,
Promiču pored crvenog nosa.
Oči mi u sopstvene zjenice bulje,
Još te vidim čudnu, onako iskosa.

Poslednju stvar svira ulični svirač...

Dopisnik iz Džepova Snova:

Branislav Makljenović