Oči u tami

Kako znaš da malo ne boli,
Kada si oči uprla u tamu?
Još kap ulja na vatru doli,
Isčupaj tu zabodenu kamu.

Kako znaš da idem stazom,
Kojom odavno niko ne hoda?
Da stegnuta je injem i mrazom,
Da početak je šifre, tajnog koda.

Kako znaš da nema povratka,
I da su putevi zarasli u trnje?
Da najduža staza sada je kratka,
Da i u mraku postoji svijetlo krnje.

Kako znaš da nisam slučaj,
Nego namjeran, usamljen lik?
Brzo me iz sebe odključaj,
Dok ispuštam otegnuti krik.

Kako znaš da urlik traži muk,
Iz ovih, širom otvorenih čeljusti?
Da bez čopora sam, samotni vuk,
Lanci su iskidani, samo me pusti.

Kako znaš...

Dopisnik iz Džepova Snova:
Branislav Makljenović

Kako znaš...