Vrijeme ističe, kroz mozak curi,
Spušta se niz stijene, litice.
Ispod Crvenog Oblaka mjesec zuri,
Dok polijeću neke krilate ptice.
Sav sam se obgrlio, jako stežem,
Gospode! Kako to zna da boli!
Tupim nožem crne misli režem,
Na razjapljenu ranu posipam soli.
Tišina dolazi, pritajeno stiže,
Kida me misao da
dolazi dan
Preko ramena, lijepa zmija gmiže,
Jesam li grozan ili je to samo san?
Dopisnik iz Džepova Snova:
Branislav Makljenović
Нема коментара:
Постави коментар