Nečujno kroz zrak
letiš,
Malo ti sunce očima
smeta.
Probaj na nokat da mi sletiš,
Prije nego od divlje postaneš sveta.
Ako je nokat malo,
Evo ti dlan, ruka cijela.
Na njoj ništa nije cvalo,
Kao što cvate tvoja bijela.
Ako je malo i ruka,
Dajem ti sebe cijelog.
Možda ti budem trenutna luka,
Dok bacaš sidro, preko prsta lijevog.
Ako je malo sve to,
Drži se čvrsto za mene.
Postaćeš sigurno ime sveto,
Dok se budemo razbijali o stijene.
Vidiš li kako svijetlo blista,
Dok lagano tonemo ka dnu?
I u vodi si potpuno ista,
I u ovom, osušenom snu.
Drži se čvrsto za mene...
Dopisnik iz Džepova Snova:
Branislav Makljenović
Нема коментара:
Постави коментар