Ulica
ide u susret sjeti,
Ispljuvana,
mokra, pusta,
Sjena
vrane na prozor sleti,
Na
kojem trag ostaviše usta.
Srce
je puklo na dvoje,
Raskršće
nudi dva puta.
Na
prvom, znam ko je,
Po
drugom, neko luta.
Raskršće nudi dva puta... |
Ludilo
se sa jutrom budi,
Zaneseno
svojim odrazom,
I
običan dan ubrzano ludi,
Crveneći
se i drugim obrazom.
Čujem
vjetar kako plače,
Odbijen
iskopanim rovom,
Bijesno
šiba, kida sve jače,
A
gnijezdo još visi pod krovom.
Od
dana je potrošeno dosta,
Već se
malo trgnuo, urazumio.
Od
ludila samo trag osta,
Dan se
na uličnoj lokvi umio.
Čujem
vjetar kako plače...
Нема коментара:
Постави коментар