Fantazija

Prazna noć odzvanja tišinom,
Osmjehnuta, okreće glavu u zid.
Voz je dohuktao polegnutom šinom,
Vidim li te ili me izdaje dobar vid!?

Zaprijetih oku da se ne igra sa šumom.
Jer iz nje vile preko vilenjaka skaču.
Zabludjeli jednim, makadamskim drumom,
Ispod pazuha, čuda se lome, plaču...

Fantazija se otkida i prolama san.
Jašem konje što vrište grivom.
Moja noć se topi u ušljivi dan.
Rijeka odnosi grijeh, koritnim slivom.

Okreni se i budi dio čuda!
Hajde, raširi krila, svjesno!
Zagrli me jako, na oko luda!
U kanjonu svijesti užasno je tijesno.

Hajde, budi mi dan...

Dopisnik iz Džepova Snova:
Branislav Makljenović