Grijeh

Ponekad se sjetim usne,

Koja mi je najavljivala dan.

Onda ulazim u zone trusne,

I budi me prosanjan, plavi san.

Uvijek te vučem prema sebi,

Saplićem se niz tvoje grudi.

Noktima me jutros izgrebi,

Dok curi krv, ostani, tu budi!

Ponekad nešto propustim,

Neku tešku riječ, rečenicu.

Brzo ti oči iskopam i zaustim,

Ime koje čuvam pod ledenicu.

Ponekad se budim sa krikom,

Strah iz mene izbija, smrdi.

Ščepam te, nedam te nikom,

Ljubi me, kidaj me, samo budi!

Uvijek ili samo jutros te želim,

Dok suze se cijede niz  prozor.

Sa budnim noćima te dijelim,

Potpunu pažnju, potpuni  pozor.

Ponekad ti sretnem osmjeh,

Zajedno pretrčavamo ulicu.

Sjetim se da po tebi bijeh,

Da sam ti ostavio trag na licu.

Uvijek kad hoću brzo umrijeti,

Viknem, izbacim životinjski glas!

Onda mi tvoje tijelo zaprijeti,

Ako me dotakneš, ubićeš  nas.

Ponekad kreni, bani, prikradi,

Baci mi u lice grijeh sa krila.

Ponekad mi srce isčupaj, ukradi,

Ponekad budi sve što si bila.

Baci mi u  lice grijeh…

Baci mi u lice…

Baci mi…

Baci!

Dopisnik  iz Džepova Snova:

Branislav  Makljenović