уторак, 17. новембар 2026.
Kad odeš
уторак, 30. јун 2026.
Kamena nizbrdica
Beskrajni govori
Izmišljene priče
Duboka sjajna forma
Budalastih likova
Genijalno ludilo
Grubog sagovornika
Rasadnik dosade
Potpuni gnjavator
Vulgarna doza čoveka
Skupocena jeza
Niz kičmu
Sablasna pojava
Lošeg popodneva
Podbulo lice
Poznate crte
Tihi plač u mraku
Obrisane suze
Sa belog obraza
Ulica proštepana svetlima
Zalazak sunca
Preko kovrdžavih planina
Zrikavci pevaju
Nepristojne pesme
Dan se sakrio
U široke rukave
Jedne iznošene
Ludačke košulje
Noć se spušta lagano
Kamenom nizbrdicom
Nažuljane misli
Naglo skočiše
Kroz poluotvoren prozor
Besmislica razdvaja
Skupljene obrve
Ispod očnih kapaka
Vuče se mesečina...
Dopisnik iz Džepova Snova:
Branislav Makljenović
среда, 8. април 2026.
Ujed košave
Košava grize uši, naoštrenim zubima.
Tera te da se pogneš.
Da se pokloniš njenom veličanstvu.
I nije te nimalo sram.
Sagneš glavu i ideš svojim poslom.
Malo oči ovlaže i pocrvene.
Kao da ćeš, ne daj bože, zaplakati.
Ali ne!
Ti nikad ne plačeš.
Barem ne javno.
Možda ponekad među četiri zida.
Znaju zidovi.
Ko im još veruje.
Nego, košava će stati.
Ugasiti se.
Neki ljudi su i dalje pognuti.
Da nije neka bolest kičme?
Omekšala?
Okoštala?
Nije utvrđeno.
Nagađa se.
I oči su dole.
Spušten pogled.
Šta ćeš!
Izdržaće se nekako.
Reka ponizno ponire.
Izvor je na svetloj strani...
Dopisnik iz Džepova Snova:
Branislav Makljenović
уторак, 23. децембар 2025.
Namršteni decembar
Na krovovima zgrada čučali su golubovi.
Sivilo repate magle upijalo je sunčevu svijetlost i gušilo u momentu.
Vazduh je titrao, hladan i obojen. Teško disanje. Dlake u nosu nadražene.
Vlaga u očima prerasta u suze.
Probijam se žurnim korakom ka vrhu ulice.
Automobili zakrčili trotoare. Automobili zakrčili ulice.
Kolone stoje u mjestu. Kolone gmižu.
Nervozni vozači nervozno trube.
Sa usana čitam psovke.
Na licima zategnut bijes.
Prolazim pored niza kontejnera. Rasuti su otpatci.
Vrane prave urednu selekciju hrane.
Potres na šinama. Savskom ulicom prolazi okićeni tramvaj.
Spomenik Stefanu Nemanji stoji ukočen od jutarnjeg mraza.
Kola hitne pomoći jure nekud, ispuštajući opominjuće krikove.
Na raskrsnici semafor boji crveno.
Stariji čovjek i ostarjeli pas, strpljivo stoje oborenih glava.
Osjećam kako se "zima našeg nezadovoljstva" prikrada i uvlači pod kragnu.
Ramenom se očešah o namršteni decembar.
Izvinite gospodine!
Dopisnik iz Džepova Snova:
Branislav Makljenović
среда, 18. јануар 2023.
Beznačajna forma
Noćas osjećam da se mijenjam
Smanjujem se u beznačajnu formu
Pomalo suvišan, sbijen u nebitan oblik
Kao neke stare, prastare brvnare
Satjerao sam smrt u ćorsokak
U uzak prostor za zvona u glavi
Za smirenog vrača u sebi
Dok je noć polako odmicala
Uplašena prvim zvucima svitanja
I čudnim pojavama na umornoj planeti
Koja odaje bol šaputavim vriskom
Težak pritisak stvarnosti se naslonio na jutro
Nadolazeća svijetlost se širila naglo
Skidajući mrak sa zidova kao šmirglom
Tiho sam roptao nesuvislu pjesmu
Samo meni poznatog takta
Usklađenu jedino sa gorkim suzama
Koje su lizale niz trepavice
Te zavjese nad umornim, usahlim očima
Novi dan je neočekivano upao u kadar
Prosto se prišunjao, sveže obojen sivilom
Spreman da pobjegne na prvi znak mraka
Neosetljiv na psovke iz ovih gnojnih usta
Ubalavljenih setom besprizornih misli
Izbjeglica iz sopstvenih noćnih mora
Oštar zvuk režanja u mekanoj tišini
Mrzim noć dok odlazi, jača od mene...
понедељак, 13. април 2020.
Sam sa sobom sudaren
Sav moj svijet se srušio.
Sasjekao sam ga u komade.
Vlastitim rukama ga ugušio
Bez pitanja: a šta mi to rade?
Stojim na ulici, popljuvan i sam,
Posred izmučenog lica udaren.
Sve što mi treba, odavno već znam,
Ponovo sam, sam sa sobom sudaren.
Znoj se niz lice uporno cijedi,
Pitam se kamo da odem sada?
Kako pobjeći ovoj ljepljivoj bijedi?
Kako, kad vrag suvereno vlada?
Noge od olova ništa ne pokreće,
Kao da zauvjek pripadoh cesti.
Nijedan korak nikuda neće,
Nijedan pogled ne mogu sresti.
Ukopan, do pola kao u grobu,
Gledam u zemlju, u nebo ne mogu.
Evo prodajem savjest kao robu.
Davno sam kleknuo,molim se Bogu.
Misliš da svijetom vlada vrag,
A boga traziš kad suze poteku?
Objema nogama zastani na prag,
Pomoli se i zbaci đavola u rijeku.
Kad začuješ krik, to je tvoj glas,
Ubrzo će i svjetlost da te kupa.
Zaurlaj žestoko, jer stiže ti spas,
Sa druge strane vrata, neko ti lupa.
Zaurlaj...
Dopisnik iz Džepova Snova:
Branislav Makljenović
уторак, 31. март 2020.
Ispitujem mrak šupljim rogom
Ako se riječ otkine i padne,
Ako iz oka iscuri, sklizne.
Kapnuće kroz noći hladne.
Jezik će vreo da ih lizne!
Riječ je sva od kristala,
Kotrlja se preko kože lica.
Koliko duboko je propala?
Koliko tvrdoglavog kaprica!
Na račvanjima idem pravo.
Ispitujem mrak šupljim rogom,
Đavolu u lice da kažem zdravo.
Kuda bih u ovo šugavo doba.
Na koji vrh da se pobodem.
Vrijedi li život pišljivog boba,
Kad sa naplatne rampe odem.
Ispitujem mrak šupljim rogom...
Branislav Makljenović
среда, 14. јун 2017.
Ćutanja
недеља, 8. јануар 2017.
Trnci u glavi
Jutros, kao da me pogleda On,
I reče: nasmij se vedroga čela.
Samo kroz pjesmu podiži ton,
I zapjevaj, kao vasiona cijela.








