Kamena nizbrdica

Beskrajni govori

Izmišljene priče

Duboka sjajna forma

Budalastih likova

Genijalno ludilo

Grubog sagovornika

Rasadnik dosade

Potpuni gnjavator

Vulgarna doza čoveka

Skupocena jeza

Niz kičmu

Sablasna pojava

Lošeg popodneva

Podbulo lice

Poznate crte

Tihi plač u mraku

Obrisane suze

Sa belog obraza

Ulica proštepana svetlima

Zalazak sunca

Preko kovrdžavih planina

Zrikavci pevaju

Nepristojne pesme

Dan se sakrio

U široke rukave

Jedne iznošene

Ludačke košulje

Noć se spušta lagano

Kamenom nizbrdicom

Nažuljane misli

Naglo skočiše

Kroz poluotvoren prozor

Besmislica razdvaja

Skupljene obrve

Ispod očnih kapaka

Vuče se mesečina...

Dopisnik iz Džepova Snova:

Branislav Makljenović

Gase se boje

Ledeni vjetar

Umiva studeno jutro

Preko zgurenog drveta
Prelijeću vrane

Škrta svijetlost dana
Polako silazi niz put

Izlazim iz narasle noći
Iz mračnih ćoškova
Punih krilatih spodoba
Nadvijenih iznad glave
Prekrivene hladnom jezom

Ćuti sumorno jutro

Ćutimo zajedno
Sa obje strane prozora
Dok topao dah
Ostavlja zamagljen trag
Prefinjenog tkanja tuge
Koju svitanje tjera
U treperavu mrežicu

Otima se zavezana misao
Potopljena tišinom

U naletu sivila
Gase se sve boje... 

Dopisnik iz Džepova Snova:

Branislav Makljenović

Pišite mi u komentarima kako vam se čini...

Pratite blog za još pesama i priča...

Sve zaboravim

Kad osmijehom kreneš
Da lomiš kosti
U pravilnoj kičmi
Kroz svaki pršljen
Jeza se skita
Dijeleći na pola
Razum i opijum

Zauvjek crtajući trag
Emotivnim laserom

Odlazeći nekud u neznano
Gdje ne postoji riječ
Samo osmjeh

Ili škrgut trošnih zuba
Kroz koje šišti vazduh
Udahnut kao srk
Toplog čaja od žalfije

U grlu pocjepanom
Duboko ranjenom
Prokletstvom psovke
Ispaljene rafalom

Bez imalo zvuka

Sve zaboravim
Iako želim
Da se sjećam
Tvog pomalo krivog nosa
I loše prikrivene želje

U očima iza kojih
Tanana duša vježba
Skok sa motkom
Kačeći svaki put
Jedan bezobrazni oblak
Koji se nesretno izdužio
Sa željom da dodirne
Sve ovozemaljsko

Sve zaboravim
Kada te se sjetim
Gledajući u svoje ruke

One iste koje si stezala
Grčevito, odlučno odlazeći
U nekom pravcu i tebi nepoznatom

Želeći samo da odeš
Želeći da nestaneš
Da svojom sjenom
Prekriješ sve ono
Što zaboravim
Kada te prizovem... 

Dopisnik iz Džepova Snova:

Branislav Makljenović