Ledeni vjetar
Umiva studeno jutroPreko zgurenog drveta
Prelijeću vrane
Škrta svijetlost dana
Polako silazi niz put
Izlazim iz narasle noći
Iz mračnih ćoškova
Punih krilatih spodoba
Nadvijenih iznad glave
Prekrivene hladnom jezom
Ćuti sumorno jutro
Ćutimo zajedno
Sa obje strane prozora
Dok topao dah
Ostavlja zamagljen trag
Prefinjenog tkanja tuge
Koju svitanje tjera
U treperavu mrežicu
Otima se zavezana misao
Potopljena tišinom
U naletu sivila
Gase se sve boje...
Dopisnik iz Džepova Snova:
Branislav Makljenović
Нема коментара:
Постави коментар