Škrta svijetlost dana
Polako silazi niz put
Izlazim iz narasle noći
Iz mračnih ćoškova
Punih krilatih spodoba
Nadvijenih iznad glave
Prekrivene hladnom jezom
Ćuti sumorno jutro
Ćutimo zajedno
Sa obje strane prozora
Dok topao dah
Ostavlja zamagljen trag
Prefinjenog tkanja tuge
Koju svitanje tjera
U treperavu mrežicu
Otima se zavezana misao
Potopljena tišinom
Pišite mi u komentarima kako vam se čini...
Pratite blog za još pesama i priča...
Нема коментара:
Постави коментар