Griva

Kosa ti  se  rasula u grivu,

U kovrdžavu gomilu, tako meku.

Nevino  ispravljaš svoju krivu,

I puštaš dane da neumitno teku.

Hajde, poigraj se i poniri suze,

Neka  blijesak iskrama trpi.

Uzdah mi upravo  iz duše uze,

Sva je pocjepana, ko da je krpi!?

Bijes izlazi kroz rupe,pore.

Pomislih, da li se tako može?

Sunce se smješi, moglo je i gore!

Gledam te iz rezervisane lože.

Kosa ti se rasula…

Dopisnik iz Džepova Snova:

Branislav  Makljenović