Mjesec blijedi

Već  dugo  trčim kroz vatru,

Bosa  stopala su skroz  pečena.

Trčim i ne dam da me lako satru,

Ne dam, makar bila odsječena!

Već  dugo plivam u zagađenoj  vodi,

U plućima alveole  šište, pucaju.

U  još  jedan  dan,  kojeg  noć  porodi,

Ludaci će ekserima u zid da zakucaju!

Već  dugo letim kroz  smog, dim i maglu,

Dugo me vjetrovi   ignorišu, obilaze.

U glavi krotim misao bijesnu i  naglu,

Gledam  zvijeri  što u ljudima dolaze.

Već dugo sam spržen, zagađen i smrdim,

U očima krv, niz dlanove se znoj cijedi.

Dok  sebe ubjeđujem, lažem  i  tvrdim,

Mjesec  nad  zemljom  nestaje, lagano blijedi.

Već  dugo sam spržen, zagađen i smrdim...

Dopisnik iz Džepova Snova:
Branislav Makljenović

 Dopisnik iz Džepova Snova:
Branislav Makljenovic