четвртак, 28. јул 2016.

Mjesec blijedi






Već  dugo  trčim kroz vatru,
Bosa  stopala su skroz  pečena.
Trčim i ne dam da me lako satru,
Ne dam, makar bila odsječena!

Već  dugo plivam u zagađenoj  vodi,
U plućima alveole  šište, pucaju.
U  još  jedan  dan,  kojeg  noć  porodi,
Ludaci će ekserima u zid da zakucaju!

Već  dugo letim kroz  smog, dim i maglu,
Dugo me vjetrovi   ignorišu, obilaze.
U glavi krotim misao bijesnu i  naglu,
Gledam  zvijeri  što u ljudima dolaze.

Već dugo sam spržen, zagađen i smrdim,
U očima krv, niz dlanove se znoj cijedi.
Dok  sebe ubjeđujem, lažem  i  tvrdim,
Mjesec  nad  zemljom  nestaje, lagano blijedi.

Već  dugo sam spržen, zagađen i smrdim...
Dopisnik iz Džepova Snova:
Branislav Makljenović



 Dopisnik iz Džepova Snova:
Branislav Makljenovic

Нема коментара:

Постави коментар