Zamka

Uhvaćen sam u zamku,
Oštro gvožđe steže srce do pucanja.
Već si prešla tu liniju tanku,
Vrata su odškrinuta, uđi bez kucanja.

Ne boli gvožđe nego riječ,
Koju si mi ispljunula u oko.
Od nje sam blijed kao kreč,
Ubila me, zabodena duboko.

U džepu nosim fabriku snova,
Otvorena je i danju i noću.
Staru misao prestiže nova,
U njoj mjehurići sjena klokoću.

Zabola si mi kroz rebra svoj bjes,
Laserski tačno, vrlo precizno.
Iz te tačke kreće zemljotres,
Samo da bih te pogledom okrzno.

Čupam srce, skupa sa gvožđem,
Iz zamke iskačem, gubeći sne.
Ne znam ko sam, ni kud da pođem,
Ni ti me ne poznaješ, zar ne?

U džepu nosim fabriku snova... 

Dopisnik iz Džepova Snova:
Branislav Makljenović