Приказивање постова са ознаком kucanje. Прикажи све постове
Приказивање постова са ознаком kucanje. Прикажи све постове

понедељак, 19. септембар 2022.

Zona sumraka

 




Tuga i ja nismo neznanci
Obično stiže sa malo mraka
Rijetko smo samo stranci
Skupa ulazimo u zonu sumraka
Sreo sam te jednom u prolazu
Okrznula si mi okom ruku
Tramvaj je već bio u dolazu
Zbog trepavica nisam čuo buku
Gasi se zvuk, vidim samo šine,
Sudaraju se ljudi kao oblaci tmusi
Samo jednom da vidim oko kako sine
Bio bih siguran, znao bih da tu si
Poznajemo se tuga i ja, odavno
Ona dolazi bez kucanja, samo uskoči
Moje suvo učini vodoplavno
Nijedna kočnica tu ne može da koči
Poznajemo se tuga i ja...
Dopisnik iz Džepova Snova:
Branislav Makljenović

среда, 27. јул 2016.

Zamka


Uhvaćen sam u zamku,
Oštro gvožđe steže srce do pucanja.
Već si prešla tu liniju tanku,
Vrata su odškrinuta, uđi bez kucanja.


Ne boli gvožđe nego riječ,
Koju si mi ispljunula u oko.
Od nje sam blijed kao kreč,
Ubila me, zabodena duboko.


U džepu nosim fabriku snova,
Otvorena je i danju i noću.
Staru misao prestiže nova,
U njoj mjehurići sjena klokoću.


Zabola si mi kroz rebra svoj bjes,
Laserski tačno, vrlo precizno.
Iz te tačke kreće zemljotres,
Samo da bih te pogledom okrzno.


Čupam srce, skupa sa gvožđem,
Iz zamke iskačem, gubeći sne.
Ne znam ko sam, ni kud da pođem,
Ni ti me ne poznaješ, zar ne?


U džepu nosim fabriku snova... 

Dopisnik iz Džepova Snova:
Branislav Makljenović

уторак, 15. март 2016.

Sutra

















Voliš  li moju tamu, moj mrak?

Vidiš li kako jede zalogaj jutra?

Na kraju puta se spojio zrak,

Na tom kraju ne postoji sutra.



Voliš li prste na ovoj ruci?

Onemoćaloj, sa malo snage.

Hajde kreni, sve sa sebe svuci,

Ogoli noge neka plešu nage.



Voliš li da te rukama stegnem?

Da dođem njima i do leđa?

Ili da nogama pobjegnem,

A da te to ne takne, ne vrijeđa?



Voliš li da ponedeljak uđe,

U tvoju glavu da tamo spava?

Znaš li, desilo ti se nešto luđe?

U mom oboru je tvoja glava.



Voliš li mene kad bez kucanja,

Uđem, probijem, razvalim vrata.

Tada odmah dolazi do pucanja?

Jer  ja sam  ljubavni  birokrata.



Voliš li da me ne voliš, voliš,

Znaš li ko je zaustavio bol.

Da li, dok ljubiš me, boliš?

Ili samo onako, ljubiš ko fol?



Voliš li da budeš dio mene?

Sastavljenog od parčadi, puzle.

Dio tebe čupa moje sijene,

Tvoje oči su me pomuzle.



Voliš li da samo riječi teku,

Ili da poljubac bude na vratu.

Voliš li jaku ili misao meku,

Ili da spava, gore na spratu.



Voliš li...

Dopisnik iz Džepova Snova:

Branislav  Makljenović