Gladne misli

Sad sam bio u polju zlata, raži,

Malo je vlažno, noge mi hladne.

Samo tvoje lice u sjećanju važi,

Samo su mi misli tebe još gladne.

Izlazim, rosa se cijedi po cesti.

Brišem osmjeh o gustu travu.

Teško da ćemo se opet sresti,

Da li sam se ogriješio o tebe plavu!?

U  obrvi  sjedim namrgođen, crn,

Nemam ništa sa ovim svijetom.

Dok iz oka vadim duboko zabijen  trn,

Srastam sa zemljom, ovom planetom.

 Brišem osmjeh o gustu travu...

Dopisnik iz Džepova Snova:

Branislav Makljenovic