Zakrpa na duši

Kosu si skupila pod vunenu kapu,

U gustu gomilu, mirisnu i meku.

Nogama crtaš život kao mapu,

I puštaš dane da neumitno teku.

Hajde, poigraj se, u dan zaroni,

Neka blijesak iskrama trpi.

Dušu mi  cijepaju teški odroni,

Nikoga na vidiku, da je zakrpi.

Sjeta  izlazi kroz sićušne  pore.

Nisam ni pomislio da tako može.

Žuti se sunce, moglo je i gore!

Ipak iz ove, ne može se kože.

Dušu mi  cijepaju teški odroni...

Dopisnik iz Džepova Snova:

Branislav  Makljenović

Griva

Kosa ti  se  rasula u grivu,

U kovrdžavu gomilu, tako meku.

Nevino  ispravljaš svoju krivu,

I puštaš dane da neumitno teku.

Hajde, poigraj se i poniri suze,

Neka  blijesak iskrama trpi.

Uzdah mi upravo  iz duše uze,

Sva je pocjepana, ko da je krpi!?

Bijes izlazi kroz rupe,pore.

Pomislih, da li se tako može?

Sunce se smješi, moglo je i gore!

Gledam te iz rezervisane lože.

Kosa ti se rasula…

Dopisnik iz Džepova Snova:

Branislav  Makljenović