Приказивање постова са ознаком vidik. Прикажи све постове
Приказивање постова са ознаком vidik. Прикажи све постове

четвртак, 27. новембар 2025.

Trnci




Selo leži na grebenu. Blagi bregovi ga šire u nedogled.

Otvoren vidik. Plodna zemlja.

Pod suncem blešti zelenilo. 

Jedna smokva se hvali plodovima, naginjući se ka staroj jabuci.

Sve su već sazrele i opale, a polako za njima kreće i lišće.

 Kokoške se rakole po susednom dvorištu.

Petao bučno uspostavlja red.

Đina pomno prati sva dešavanja, podižući uši na svaki jači zvuk.

Grlice su uporne u svojim refrenima.

 U dolini odzvanja rika krave. 

Vreme je za ručak. To potvrđuje i glasan lavež nekog psa.

U trenutku se sve potpuno utiša.

Grmljavina aviona se polako gubi u pravcu sletanja.

Mrkozelena jela se njiše u taktu povetarca.

Pred očima se razliva ravnica. Po njoj hodaju mali ljudi. 

Trnci se penju uz kičmu.

Krenuo je vetar sa Save...


Dopisnik iz Džepova Snova:

Branislav Makljenović

Pišite mi u komentarima kako vam se čini...

Pratite blog za još pesama i priča...

понедељак, 5. децембар 2016.

Zakrpa na duši



Kosu si skupila pod vunenu kapu,

U gustu gomilu, mirisnu i meku.

Nogama crtaš život kao mapu,

I puštaš dane da neumitno teku.



Hajde, poigraj se, u dan zaroni,

Neka blijesak iskrama trpi.

Dušu mi  cijepaju teški odroni,

Nikoga na vidiku, da je zakrpi.



Sjeta  izlazi kroz sićušne  pore.

Nisam ni pomislio da tako može.

Žuti se sunce, moglo je i gore!

Ipak iz ove, ne može se kože.



Dušu mi  cijepaju teški odroni...



Dopisnik iz Džepova Snova:

Branislav  Makljenović