Vetar

Vetar kao brzi poštar

Najavljuje kišu

Odozgo sa planine

Niz dolinu, preko grebena

Kroz potoke

Niz gudure

Snažan, hladan,ozbiljan

U svom nastojanju da

Rasčisti put kapima

Koje se skupljaju

Za tren

U male vodene zavese

A onda ubrzano

Pokrije mokrinom

Svu suvoću

Koja se već gušila u sebi

Putevi sipljivo dišu

Magličastom parom

Sve dok sunce

Ponovo ne proviri

Odagna oblak u stranu

Gledajući kako se lišće

Šepuri kristalnim kapima

Uništavajući tanke trake

Njegovog svetla

Kao u sudaru laserskih mačeva

Krovovi kuća se svečano šepure

Okupani, čisti, namirisani

Magla je, kiša se povlači

U ilegalu, posle uspešnog

Gerilskog napada

Sunce je izašlo na teren

Igra se nastavlja

Po njegovim pravilima...

Dopisnik iz Džepova Snova:

Branislav Makljenović

Sarajevo

Udobno se po kotlini baškari,

Jutrom ga zasipa sunčevo zlato.

Trebević bliješti, a Hum ne mari,

Što Mojmilo sa cipela skida  blato.

Igman   grebenom  oblake trpi,

Iz svoje utrobe porađa  rijeku.

Pocijepanu maglu Ilidža  krpi,

Da vrela Bosne zajedno proteku.

Bjelašnica navlači krajeve kaputa,

Hladni su, dok sjever ljutito duva.

Miljacka je na Željeznicu pomalo ljuta,

Htjela bi Bosnu za sebe da čuva.

Iznikla  iznad  rasčupanih  jela,

Jahorina  iglicama  grebe lice noći.

Zimi  postaje  svijetla, sasvim  bijela,

Sniježna kruna  će noćas kraljici doći.

Niže se đerdan od  noći i jutra,

Kao da sam opet  malo snijevo.

Isti san od juče, sanjaću i sutra,

Biću jako tih, jer… spava Sarajevo.

Dopisnik iz Džepova Snova:

Branislav  Makljenović