Na krovovima zgrada čučali su golubovi.
Sivilo repate magle upijalo je sunčevu svijetlost i gušilo u momentu.
Vazduh je titrao, hladan i obojen. Teško disanje. Dlake u nosu nadražene.
Vlaga u očima prerasta u suze.
Probijam se žurnim korakom ka vrhu ulice.
Automobili zakrčili trotoare. Automobili zakrčili ulice.
Kolone stoje u mjestu. Kolone gmižu.
Nervozni vozači nervozno trube.
Sa usana čitam psovke.
Na licima zategnut bijes.
Prolazim pored niza kontejnera. Rasuti su otpatci.
Vrane prave urednu selekciju hrane.
Potres na šinama. Savskom ulicom prolazi okićeni tramvaj.
Spomenik Stefanu Nemanji stoji ukočen od jutarnjeg mraza.
Kola hitne pomoći jure nekud, ispuštajući opominjuće krikove.
Na raskrsnici semafor boji crveno.
Stariji čovjek i ostarjeli pas, strpljivo stoje oborenih glava.
Osjećam kako se "zima našeg nezadovoljstva" prikrada i uvlači pod kragnu.
Ramenom se očešah o namršteni decembar.
Izvinite gospodine!
Dopisnik iz Džepova Snova:
Branislav Makljenović
Нема коментара:
Постави коментар