четвртак, 17. март 2016.

Iza duge





 


Brzo ulazim u tvoje oko,
Obrve mi kažu svašta.
Rukom razgrćem hrpu nevinih,
Zaglavila se ruka u podnožju.


Kako da te bacim iza duge!?
Kako da se nagovijestim!?
Želim da me onesviješćuješ,
Udarima groma, dok munja spava.


Želim da sam ti u oku blijesak,
Da svijetlo ne utrne.
Da se raspe po praznim čašama.
Niko se neće sjetiti da ih napuni.


Dok ne dođe dan za svođenje računa,
Ako se takav dan pojavi.
Zovi me da potpišem.
Ako potpišem, mrtav sam.


Želim da u oku sam ti blijesak...


Dopisnik iz Džepova Snova:
Branislav  Makljenović

Нема коментара:

Постави коментар