Žedan crv

Dođi i ponesi mrak

Da spojimo tamu

Pročisti  mi zrak

Osećam te samu

Dobro došla mi u krv

Infuzija već kreće

U krvi mi je žedan crv

Dan te probuditi neće

Našminkana noć peva

Neku staru tugu

Nešto o munji kad seva

O čoveku što hoda niz prugu

Pričam ti neke čudne priče

Gledaš me očima straha

Kažeš da reči na zmije liče

U otrovu nema lekovitog praha

Dođi i ponesi sebe

Za mrak ću se snaći

Moja će tama potamniti tebe

Moja će te noć lagano dotaći

Dođi i ponesi mrak...

Dopisnik iz Džepova Snova:

Branislav Makljenović

Pišite mi u komentarima kako vam se čini...

Pratite blog za još pesama i priča...

Kako se zoveš, ti...

Kako se zoveš, ti,
crna kao rudarsko okno?
Kako ti je ime, sjeno bez ivica?

Možda si samo breza,
sa crnom korom preko lica?

Ili san što se budi,
kroz tek oprana stakla prozora?

Kako se zoveš, ti,
što stojiš  ispred svog imena?

I herojski podnosiš još jedan dan.
Dok cijelu godinu trgam sa kalendara.

Znam, zoveš se blijesak,
Odbija te staklo iz užarenog oka.

Zoveš se munja, a  gromovi  tuku,
Još jedan dan, koji hrabro podnosiš.

Laži se slivaju sa kišobrana,
Odlaziš u zemlju u kojoj znaju,
Kuda si pošla i kome pripadaš.

U zemlju u kojoj znaju,
Kako se zoveš ti,
Koja tek prelaziš preko mosta.

Ispod je rijeka, a crvena ruka te drži,
Da ne posrneš bez imena.

Ti crna kao rudarsko okno,
Ti sjeno, brezo,munjo, blijesku!

Gdje ćeš?
Kako ćeš?
Zar ćeš?
Ko si ti, dođavola!?


Dopisnik iz Džepova Snova:
Branislav Makljenović

Odsanjani san

Noć se grčila porađajući jutro, dan,

Jastuk je prekriven dužinom tvoje kose.

Sa očiju mi otpada odsanjani san,

Sa usana ti popih par kapi rose.

Okrećeš  se na drugu stranu i vučeš ćebe,

Dužina leđa baca duboku sjenu.

Prstom ih prelazim dok oko mi zebe,

Iskra blijesnu, kao da munja sijevnu!

Lijeno se protežeš, ruka para zrak,

Dodiruješ me nogom, dugom kao milja.

Na lice ti pade  svjetlo, sunčevi trak,

Da li je to san? Ne! Ipak je zbilja.

Rukom zaplovi prema mojoj ruci,

Dodir te kože je mekan kao svila.

Čaršaf polako sa mene svuci,

I budi vjetar, kao što si nekad bila...

Sa usana  ti pijem par kapi rose...

Dopisnik iz Džepova Snova:
Branislav Makljenovic

Iza duge

 

Brzo ulazim u tvoje oko,

Obrve mi kažu svašta.

Rukom razgrćem hrpu nevinih,

Zaglavila se ruka u podnožju.

Kako da te bacim iza duge!?

Kako da se nagovijestim!?

Želim da me onesviješćuješ,

Udarima groma, dok munja spava.

Želim da sam ti u oku blijesak,

Da svijetlo ne utrne.

Da se raspe po praznim čašama.

Niko se neće sjetiti da ih napuni.

Dok ne dođe dan za svođenje računa,

Ako se takav dan pojavi.

Zovi me da potpišem.

Ako potpišem, mrtav sam.

Želim da u oku sam ti blijesak...

Dopisnik iz Džepova Snova:

Branislav  Makljenović