Noć se grčila porađajući jutro, dan,
Jastuk je
prekriven dužinom tvoje kose.
Sa očiju mi
otpada odsanjani san,
Sa usana ti popih
par kapi rose.
Okrećeš se na drugu stranu i vučeš ćebe,
Dužina leđa baca
duboku sjenu.
Prstom ih
prelazim dok oko mi zebe,
Iskra blijesnu,
kao da munja sijevnu!
Lijeno se
protežeš, ruka para zrak,
Dodiruješ me
nogom, dugom kao milja.
Na lice ti
pade svjetlo, sunčevi trak,
Da li je to san?
Ne! Ipak je zbilja.
Rukom zaplovi
prema mojoj ruci,
Dodir te kože je
mekan kao svila.
Čaršaf polako sa
mene svuci,
I budi vjetar,
kao što si nekad bila...
Sa usana ti pijem par kapi rose...
Dopisnik iz Džepova Snova:
Branislav Makljenovic
Branislav Makljenovic
Нема коментара:
Постави коментар