Puno i previše

Ništa te ne razumijem, ponovi!?

Ovo malo parče uma ćuti, spava.

Niz kosu ti teku neki čudni tonovi,

Njima je obložena, prekrivena moja glava.

Izgleda kao da je puno, previše,

Kako to,  zagrliti samo sa dvije ruke?

Te dvije me stiskaju, skoro  zadaviše,

Grlo šišti, ispušta besmislene zvuke.

Hoćeš li mi to reći na uho?

Daj mi neki znak da me želiš!?

U tvojoj šumi je potpuno gluho,

Iz tek ispletenog gnijezda, odmah se seliš?

Pokušaj  još jednom, dotakni me tišinom,

Hajde, budi oboje, nježna i jaka.

Hajde, udavi me tim otrovnim plinom,

Već mi se šepuri  iskopana raka...

Pokušaj  još jednom...

Dopisnik iz Džepova Snova:

Branislav Makljenovic