Sjećaš li se, ja sam san,
Koji odavno sanjaš, želiš.
Pogledaj, sa brda klizi dan,
Razmisli sa kim ga dijeliš.
Kožu sam ti kožom ljubio,
Poderala mi usne, jedan dio.
Od bitaka, ovu sam izgubio,
Pod opsadom ja sam ti bio.
Ne osjećam ništa, a prsti traže,
Da se zapale i poskoče varnice.
I ovaj ujed nagovještava, kaže,
Hajde, pljuni mi sve to u lice!
Hajde ko leptir na mene sleti,
Hajde za ruku me povuci.
Hajde, nek ne bude zima ljeti,
Hajde, sunčaj se na mojoj ruci.
Sjećaš li se, ja sam iz vene,
Iscurio kao iz boce plin?
To curi Aladin iz mene,
Dok mi zabijaju pod nokte klin.
Hajde sleti...
Dopisnik iz Džepova Snova:
Branislav Makljenović
Нема коментара:
Постави коментар