Iris

Odavno nisam osjetio miris,
Kad kosa ti u vazduh poleti.
Kao da me ošinuo Iris,
Kao da zimu pokriva ljeti.

Odavno nisam hodao po kiši,
Pustio da kapi klize po vratu.
Otpusti dah i po meni diši,
Zasviraj kraj objavljenom ratu.

Odavno nisam ušao u ulicu,
U kojoj te svi odavno poznaju.
Po graškama znoja na licu,
Da volim te, vide, sve doznaju.

Odavno me nisi pohodila noću,
Pravila pometnju u snovima.
Pogađala šta to ja hoću,
Skidala tu paučinu, novima.

Odavno sam tu, a ti si ista,
Kapi znoja nam dijele usne.
U duši ti je asfaltirana pista,
Moji avioni slijeću ti u sne.

Odavno sam tu... 

Dopisnik iz Džepova  Snova:
Branislav  Makljenović