Ispod oka

Gledam te ispod oka dok se svlačiš,
Možda nije pristojno, ali želim, hoću.
Svjesno krećeš da me mučiš i tlačiš,
Svjesno dolazim u tvoje nesvjesno, noću.

Plahovito kreneš, pa onda zastaneš,
Istrzaš mi sjaj u oku, skoro blijesak.
Potpuno negde nestaneš, pa baneš?
Kroz prste mi kliziš kao pijesak.

Gledam te, a u meni se sve lomi.
Otpada nakupljena mahovina, lišaj.
Nekad je poljubac htio da me zgromi,
Danas, molim te, malo ga utišaj!

I dok svlačiš to sve preko glave,
Dah mi je slab, puls se rita, bijesni.
Upravo kreću zvijeri da me mlave,
Prolaz do usne, samo je kanjon tijesni.

Rame ostade golo kao grijeh,
Tijelo se razmetalo lijepim.
Gledajući te, bio sam kao mijeh,
Gledajući te, znao sam da slijepim.

Sa kraja kreveta pružio sam ruku,
Dodirnuo tu svilu, taj baršun od kože.
Osjetio sam te po nečujnom zvuku,
Osjetio sam, koliko živ stvor to može.

Moja krv bruji ispod tvoga dlana,
I tvoja sikti u arteriji, iz plave vene.
Ženo, odakle si potekla, iz kog si klana!?
Na tvojoj usni, okačio sam vlastitih sijene.

Gledajući te, znao sam da slijepim...

Dopisnik iz Džepova Snova:
Branislav Makljenović

Raskopčaj i skini

Raskopčaj i skini laži,
Odbaci ih kao stari mantil.
Onda ih istinom malo ublaži,
Probaj, neka to bude tvoj stil.

Raskopčaj i skini muku,

Baci je na pod, đonom je zgazi!
Onda veselo pruži nekom ruku,
Neka ta ruka i tvoju pomazi.

Raskopčaj i skini tugu,
Odbaci je na laticu cveta.
Potom se nasmeši drugu,
I zagrli ga kao da je planeta.

Raskopčaj i skini sve u mah,
Zavitlaj direktno vetru u lice.
Kad osetiš da ti zastaje dah,
Odmah pobacaj kučine i trice.

Raskopčaj...

Dopisnik iz Džepova Snova:
Branislav Makljenović

Dan kao prosjak

Dan se vuče ulicom, ko prosjak,
Sa izvrnutom nogom ispred sebe.
Zastajem u želji da budem jak,
Daću mu sve, što me sjeća na tebe.

Tačno je podne, bez ijedne sjene,
Samo se nad oči navlače kapci.
U koji ćošak čovjek da se djene?
Ispod  krova,tamo gdje caruju vrapci?

Navlačim popodne kao jaknu
Istom bojom i vrijeme se boji.
Izbledjelo plava svuda me taknu,
I tragovi po koži, svuda su tvoji.

Nema više ničeg da me povuče,
Sa sunca koje milosrdno grije.
Nevidljive sjene stižu me od juče,
Njih ni popodne rastjeralo nije.

Dan se ko prosjak vuče ulicom,
Zastajem na tren, kao u grlu dah.
I nestade ti ime, izbrisano gumicom,
I sve podiže vjetar, raznoseći prah.

Na kraju puta, okupljaju se ljudi,
Spremni da plate za još jedan krug.
Uvijek se na kraju nasmiju ko ludi,
Na kraju smo sami, sebi smo drug.

Dan se vuče ulicom...

Dopisnik iz Džepova Snova:
Branislav Makljenović

Šta ako

   

Šta  ako ne moraš sve znati,

I nije sve tako bitno, važno.

Ne moraš uopšte lovorike brati,

I ne moraš se predstavljati  lažno.

Šta  ako cijeli  svijet  je na dlanu,

I možeš  da ga zgrabiš u mahu.

Ne moraš  puštati ni  suzu  slanu,

Nikako ne moraš  sve u jednom  dahu.

Šta  ako staneš  pored  rijeke,

A ispod vode  pastrmka pliva.

Ne moraš imati misli prijeke,

Pusti  nek pogled  se u nju sliva.

Šta  ako nešto ti  postane  sveto,

Ne moraš  puno misliti na  to.

Samo pusti  da  rodi se  ljeto,

Brzo će iz srca  nestati  blato.

Samo pusti...

Dopisnik iz Džepova Snova:

Branislav  Makljenović

Iris

Odavno nisam osjetio miris,
Kad kosa ti u vazduh poleti.
Kao da me ošinuo Iris,
Kao da zimu pokriva ljeti.

Odavno nisam hodao po kiši,
Pustio da kapi klize po vratu.
Otpusti dah i po meni diši,
Zasviraj kraj objavljenom ratu.

Odavno nisam ušao u ulicu,
U kojoj te svi odavno poznaju.
Po graškama znoja na licu,
Da volim te, vide, sve doznaju.

Odavno me nisi pohodila noću,
Pravila pometnju u snovima.
Pogađala šta to ja hoću,
Skidala tu paučinu, novima.

Odavno sam tu, a ti si ista,
Kapi znoja nam dijele usne.
U duši ti je asfaltirana pista,
Moji avioni slijeću ti u sne.

Odavno sam tu... 

Dopisnik iz Džepova  Snova:
Branislav  Makljenović

Pričaj mi

Pričaj mi o sebi,

Reci  nešto  nepoznato.

Zašto mi pričala ne bi?

Zašto, kad svako zna to.

Pričaj mi, dlanom  o dlan,

Sasvim mekano to reci.

Savij se kod mene u san,

Brzo kroz mene proteci.

Pričaj mi, dok ovaj dan blijedi,

Reci mi tu misao razuzdanu.

Znaš li šta posle nje slijedi?

Šta će se desiti u ovom danu?

Pričaj mi, malo šapni na uho,

Škakljaj mi  dno tvojim dahom.

Presvuci se u neobično ruho,

Pusti da sa tebe  sklizne mahom.

Pričaj mi  i grli me pri tom,

Zagrli me tom rukom jakom.

Napravi mi u glavi ludilo, lom,

Znaš da na tebe sam lakom?

Škakljaj mi dno...

Dopisnik iz Džepova Snova:

Branislav Makljenović