Dođi brzo, kući sam,
Sjedim i piljim kroz staklo.
Nije mi u očima baš neki plam,
Skoro se ništa
nije ni pomaklo.
Dođi brzo, ušunjaj
se u to oko,
Probudi ga, naloži tu ugašenu peć.
Spusti se užetom u tu pećinu, duboko,
Kad pomislim da
si daleko, a tu si već.
Dođi brzo, ne
vjeruj zlom jeziku,
Pusti ga neka
dovijeka palaca.
Ne
predstavljam danas ružnu sliku,
Stavi na čelo vrhove tvojih palaca.
Ako ne dođeš danas,nekad navrati,
Ako je
zaključano, tad samo pazi.
Osim tebe, nema ko
to da shvati,
Srce je dole, pod
otiračem, samo gazi!
Srce je dole...
Dopisnik iz Džepova Snova:
Branislav Makljenović
Branislav Makljenović
Нема коментара:
Постави коментар