Elegantne jahte

Ludaci hodaju sa praznim glavama
To je hod laganog davljenja, ubijanja.

Čempresi se uzdižu okomitim granama,

Mjesec zatekoh u postupku blagog sijanja.

  

Noć je bila vrela, komarci su pili krvi,

Znoj je curio na isprane, zarozane plahte.

Ono što struji venama, noćas me trvi.

Tijelo mi  voze neke  elegantne jahte.

Čudesan  prolaz vidio sam juče!

Pukla je planina ispod stijene.

Tom otvoru sve  htjelo  je da me vuče,

Dok  je dan  ubrzano promicao sjene.

Jesi li živa? Jesam li mrtav?

Pokretom noge razbijam pitanje!

U nekom sam ćošku, skvrčen i drtav,

Udavljenu noć oblaže jeftino svitanje.

Svanulo je...

Dopisnik iz Džepova Snova:

Branislav Makljenovic