Ispod prividnog mira, nemir se kreće,
Zjenice širi, nebo potpuno lomi.
Nije tu bilo ni malo ljepote, sreće
Oko se neminovno kruni, komi.
Bacih pogled, gore , strmo, dole,
Pade niz stijenu, vrlo glatku,
Dodiri tvoje kose mnogo me bole.
Iz gorke te tope u vrlo slatku.
Jesam! Sad sam izašao ispod lista,
Samo gliste i crvi su mi sjedili na dlanu.
Vidim, ispod jednog
tankog kista,
Preplanulo sunce, preko tebe planu.
Dodiri tvoje kose mnogo me bole...
Dopisnik iz Džepova Snova:
Branislav Makljenović
Нема коментара:
Постави коментар