уторак, 5. април 2016.

Nemir







Ispod prividnog mira, nemir se kreće,
Zjenice širi, nebo potpuno lomi.
Nije tu bilo ni malo ljepote, sreće
Oko se neminovno kruni, komi.

Bacih pogled, gore , strmo, dole,
Pade niz stijenu, vrlo glatku,
Dodiri tvoje kose mnogo me bole.
Iz gorke te tope u vrlo slatku.

Jesam! Sad sam izašao ispod lista,
Samo gliste i crvi su mi sjedili na dlanu.
Vidim,  ispod jednog tankog kista,
Preplanulo sunce, preko tebe planu.


Dodiri tvoje kose mnogo me bole...


Dopisnik iz Džepova Snova:
Branislav Makljenović

Нема коментара:

Постави коментар