Nemir

Ispod prividnog mira, nemir se kreće,

Zjenice širi, nebo potpuno lomi.

Nije tu bilo ni malo ljepote, sreće

Oko se neminovno kruni, komi.

Bacih pogled, gore , strmo, dole,

Pade niz stijenu, vrlo glatku,

Dodiri tvoje kose mnogo me bole.

Iz gorke te tope u vrlo slatku.

Jesam! Sad sam izašao ispod lista,

Samo gliste i crvi su mi sjedili na dlanu.

Vidim,  ispod jednog tankog kista,

Preplanulo sunce, preko tebe planu.

Dodiri tvoje kose mnogo me bole...

Dopisnik iz Džepova Snova:

Branislav Makljenović