Uđoh u tvoju priču

U tvoju priču ulazim rado,
Cipela  spremnih da negdje odu.
U početku lagano, dok je svirao Fado,
A onda je Rok uzburkao vodu.

U njoj sve je ušuškano, lako,
Sve, nekako, treperi i blista .
Neka se i nastavi  u njoj  tako,
Kao na platnu, ispod obojenog kista.

Uđoh duboko, a riječi u uglu ćute,
Savršeno se spremaju za napad.
Neko je već trasirao staze i rute,
Ovdje se snalazim i idem na zapad.

Zavij svoju tajnu u maramicu,
I ostavi je na ogradi kraj puta.
Neka kraj bude provučen kroz žicu,
Prepoznaću je ako žica bude žuta..

Svjesna si svega, čega se bojiš,
Svijesno me u sebi riječima dozivaš.
Svijesno me u sebi  šiješ i krojiš,
Svjesno me na kraj priče pozivaš......

Uđoh u tvoju priču...

Dopisnik iz Džepova Snova:
Branislav Makljenović

Nemir

Ispod prividnog mira, nemir se kreće,

Zjenice širi, nebo potpuno lomi.

Nije tu bilo ni malo ljepote, sreće

Oko se neminovno kruni, komi.

Bacih pogled, gore , strmo, dole,

Pade niz stijenu, vrlo glatku,

Dodiri tvoje kose mnogo me bole.

Iz gorke te tope u vrlo slatku.

Jesam! Sad sam izašao ispod lista,

Samo gliste i crvi su mi sjedili na dlanu.

Vidim,  ispod jednog tankog kista,

Preplanulo sunce, preko tebe planu.

Dodiri tvoje kose mnogo me bole...

Dopisnik iz Džepova Snova:

Branislav Makljenović