Приказивање постова са ознаком iskra. Прикажи све постове
Приказивање постова са ознаком iskra. Прикажи све постове

четвртак, 23. децембар 2021.

Svrati





Svrati na kratko ove noći,
Da je malo osvijetliš.
Ja do tebe ne mogu doći,
Svrati, ako me se sjetiš.
Gledali bi svijeću kako gori,
Ili zurili u zamrljani zid.
I neka se oko sa tvojim bori,
Dok potpuno ne potamni vid.
Govorio bih razne riječi,
Možda bih bio i jako prost.
Može li to da nas izliječi,
Da ne srušimo ovaj most.
Svrati, tu sam do jutra,
Neka te donese vjetar jak.
Dođi, nemoj čekati sutra,
Jer onda će me pojesti mrak.
Svrati...
Dopisnik iz Džepova Snova:
Branislav Makljenović

петак, 1. мај 2020.

Snovi se vuku po dnu



Lijepa si kao lincura kraj kamena,
Nezaštićena i potpuno mrka, divlja.
Sa linije tvog lijevog, krhkog, ramena,
Iskra gladnog oka postaje sve življa.
Čuješ li noć, kako odzvanja prazna?
Vjerujem da nisi u dubokom snu?
U tebi se trvu vjerovanja razna, jer
Snovi se vuku ko olovo po riječnom dnu.
Tu sam ja, samo zagrebi ispod kože.
Iz sumnjivog sklada pružam ti ruke.
Ovu predstavu gledaš iz udobne lože,
Neko od glumaca je bačen na muke!
Dotakoh ti kosu, a miris me ujeda!
Na letećem ćilimu smo jedina posada.
Bilo  koji zvuk za uho je uvreda,
Sve ovozemaljsko odjednom je dosada.
Letimo na granici sa nebeskom plavom,
Odnekud, vodopad se čuje hukom.
Pod suncem mlataram polupraznom glavom,
U san propadam sa beskrajnom mukom.

Sve ovozemaljsko odjednom je dosada...

Dopisnik iz Džepova Snova:
Branislav Makljenović

четвртак, 7. април 2016.

Odsanjani san





Noć se grčila porađajući jutro, dan,
Jastuk je prekriven dužinom tvoje kose.
Sa očiju mi otpada odsanjani san,
Sa usana ti popih par kapi rose.

Okrećeš  se na drugu stranu i vučeš ćebe,
Dužina leđa baca duboku sjenu.
Prstom ih prelazim dok oko mi zebe,
Iskra blijesnu, kao da munja sijevnu!

Lijeno se protežeš, ruka para zrak,
Dodiruješ me nogom, dugom kao milja.
Na lice ti pade  svjetlo, sunčevi trak,
Da li je to san? Ne! Ipak je zbilja.

Rukom zaplovi prema mojoj ruci,
Dodir te kože je mekan kao svila.
Čaršaf polako sa mene svuci,
I budi vjetar, kao što si nekad bila...

Sa usana  ti pijem par kapi rose...

Dopisnik iz Džepova Snova:
Branislav Makljenovic