Svrati na kratko ove noći,
Da je malo osvijetliš.
Ja do tebe ne mogu doći,
Svrati, ako me se sjetiš.
Gledali bi svijeću kako gori,
Ili zurili u zamrljani zid.
I neka se oko sa tvojim bori,
Dok potpuno ne potamni vid.
Govorio bih razne riječi,
Možda bih bio i jako prost.
Može li to da nas izliječi,
Da ne srušimo ovaj most.
Svrati, tu sam do jutra,
Neka te donese vjetar jak.
Dođi, nemoj čekati sutra,
Jer onda će me pojesti mrak.
Svrati...
Dopisnik iz Džepova Snova:
Branislav Makljenović
Нема коментара:
Постави коментар