Trenutna frka

Nečujno kroz zrak letiš,
Malo ti sunce očima smeta.
Probaj na nokat da mi sletiš,
Prije nego od divlje postaneš sveta.

Ako je nokat malo,
Evo ti dlan, ruka cijela.
Na njoj ništa nije procvalo,
Kao što cvijeta tvoja bijela.

Ako je malo i ruka,
Evo me, tu sam  cijeli.
Možda ti budem trenutna frka,
Dok iz te tmine ne izađemo bijeli.

Ako je malo sve to,
Drži se čvrsto za stijene.
Postaćeš sigurno ime sveto,
Dozivano kroz ludačke pijene.

Vidiš li  svijetlo što blista,
Da li to tonemo ka dnu?
I u vodi si potpuno ista,
I u ovom, osušenom snu.

Dopisnik iz Džepova Snova:
Branislav Makljenović

Polja ludila

Brazde umornih snova noćas orem.
Ralo se zabilo gore ispod zida.
Čak sam se nadao i nečem gorem,
Dok kožu mi tvoj kožni dodir kida.

Polako plovi pora po pori,
Dlaka niz dlaku klizi, ode...
Ništa me ne muči, više ne mori,
Tvoj nokat mi vrat još uvjek bode.

Ako osjetiš da polako blijediš,
To se jedan treptaj prikrao i gleda.
Kako preko uha neki trag slijediš,
I kako tim tragom u oko ti sjeda.

Osjećam kako ne dišeš, nestaješ,
Dok dan se pomalja, surov i jak.
Kosu ti milujem, u bezvremenu traješ.
U poljima ludim, crveniš  kao mak.

Vatrom satiri, oprlji, sprži!
Zubima kopaj rovove pod okom!
Odlaziš, noć te više ne drži.
Jutro je zapolovilo ustaljenim tokom.

Dopisnik iz Džepova Snova:
Branislav Makljenović

Ako je malo...

Nečujno kroz  zrak letiš,

Malo ti sunce  očima smeta.

Probaj na nokat da mi sletiš,

Prije nego od divlje postaneš sveta.   

Ako je nokat malo,

Evo ti dlan, ruka cijela.

Na njoj ništa nije cvalo,

Kao što cvate tvoja bijela.

                             

Ako je malo i ruka,

Dajem ti sebe cijelog.

Možda ti budem trenutna luka,

Dok bacaš sidro, preko prsta lijevog.

Ako je malo sve to,

Drži se čvrsto za mene.

Postaćeš sigurno ime sveto,

Dok se budemo razbijali o stijene.

Vidiš li kako svijetlo blista,

Dok lagano tonemo ka dnu?

I u vodi si potpuno ista,

I u ovom, osušenom snu.

Drži se čvrsto za mene...

Dopisnik iz Džepova Snova:

Branislav Makljenović