Čuješ li

Hej!

Ne raduj se, svijete!
Kada padnem, ja se dižem.

Čuješ li!?

Čuvaj misli zle, klete,
Dižem se brzo i rane ližem.

Hej!Hej!

Ne raduj se, čoporu vukova!
Kad sam dole, ubrzo sam gore.

Čuješ li!?

Nijedan čekić me ne ukova,
Požara nema, a vječne vatre gore.

Hej, hej!

Ne raduj se, gomilo prokleta!
Vječnost se živi krvavih koljena.

Čuješ li!?

Padam ,dižem se, idem bez okreta,
Rana mi curi, kao da je soljena.

Hej! Hej!

Ne raduj se, krvožedno krdo!
Kroz padanje, o dizanju učim.

Čuješ li!?

Nejakim nogama pređoh i brdo,
Sa jakim vjetrom, evo me, hučim.

Hej! Hej!

Raduj se uspavani svijete!
Pao si na vrlo niske grane.

Čuješ li!?

Beštije ti i danas prijete,
Ustani i kreni,jutro će da svane.

Hej! Hej! Čuješ li!?

Dopisnik iz Džepova Snova:
Branislav Makljenović

Moja misija

Doći ću po tebe brodom.
Zvaće se Moja misija.
Zaplovićemo ogromnom vodom,
Tamo gdje sunce uvjek sija.

Budi spremna kada ti javim,
Ponesi ogrtač od plavog neba.
Sve što ti treba, usput pravim,
Jer tamo će život da nas vreba.

Tamo gdje uvijek sunce sija,
Bićemo sami, sve dok nam prija.

Doći ću po tebe uz veliki čopor,
Zavijaću kao vuk ako želiš.
Samo za tvoje uši, taj zvuk opor,
I nemoj ni sa kim da ga dijeliš.

Ako si spremna, prag preskoči,
Dopusti da te uzmem za ruku.
Da usne poplave i tvoje oči,
I nepoznati putevi da nas odvuku.

Tamo gdje sunce uvjek sija,
Hodamo putem koji nam prija...

Dopisnik iz Džepova Snova:

Branislav Makljenović

Jutro se otima

Ako pođeš sa mnom,
Putem koji vodi do planina.
I poželiš da sve počne i završi snom,
Uzmi me za ruku, to nije daljina.

Blizu je jako, ta moćna gromada,
Što vuče nekom silom ovog tipa.
Iz čopora je odvojila tog nomada,
I pustila vjetar po licu da ga štipa.

Noćas si sva svjetlost u meni,
Na čas izgubljena u danu od juče.
Srećom, jutro se otima noćnoj sjeni,
Odjednom me izgubljena želja opet vuče

Ako pođeš sa mnom,
Prije nego dan opet izblijedi.
Zgazićemo kamen cipelom ravnom,
I uzeti sve usput što vrijedi.

Kao da neko posmatra korake,
Kojima hodamo kroz oblak.
Da li nas to navode u mrake,
Tamo gdje zmija ne skida svlak?

Čekam te, idemo zajedno.
Neka i trnje po nogama bode.
Čekam te, jer nije mi svejedno,
Sa kojeg izvora ću popiti vode.

Ako sa mnom pođeš tamo,
Ruka će zaspati u tvojoj kosi.
I san će da se ispuni samo,
I onda čitav svijet može da se nosi...

Ako pođeš sa mnom...

Dopisnik iz Džepova Snova:

Branislav Makljenović