Moja misija

Doći ću po tebe brodom.
Zvaće se Moja misija.
Zaplovićemo ogromnom vodom,
Tamo gdje sunce uvjek sija.

Budi spremna kada ti javim,
Ponesi ogrtač od plavog neba.
Sve što ti treba, usput pravim,
Jer tamo će život da nas vreba.

Tamo gdje uvijek sunce sija,
Bićemo sami, sve dok nam prija.

Doći ću po tebe uz veliki čopor,
Zavijaću kao vuk ako želiš.
Samo za tvoje uši, taj zvuk opor,
I nemoj ni sa kim da ga dijeliš.

Ako si spremna, prag preskoči,
Dopusti da te uzmem za ruku.
Da usne poplave i tvoje oči,
I nepoznati putevi da nas odvuku.

Tamo gdje sunce uvjek sija,
Hodamo putem koji nam prija...

Dopisnik iz Džepova Snova:

Branislav Makljenović

Zlatno runo

Razli se jutro po lišću smokava. Sunce stidljivo proviri u dvorište.
Dva vrapca nešto čavrljaju. Crkveno zvono  najavi dan.
Postadoh jedno sa zvukom i svijetlom. I sa tanjirom ovsenih pahuljica.

Cilj dana-Afissos.

Krenuh u podne. Odličan momenat. Bog je rernu zagrijao na 35 C.
Ivicom obale iz Kala Nere. Kilometara bar 7. Prolivenog znoja 200ml.
Smjenjuju se divlje sa pripitomljenim plažama. Stijene zarobljeno štrče iz mora.
Skoro u isto vrijeme ulazim u  Afissos, sa jednim brodićem.

Možda je to on!?

Brod je pristao u luku. Džejson preskače palubu. Jednim skokom je na uglačanoj stijeni.
Pita čovjeka pod sjenkom masline:
-Kako se zove ovo mjesto, dobri čovječe?
-Afetes, gospodaru!
-Ja sam Džejson, a ovo su moji Argonauti. Kako se ti zoveš?
-Branislavos.

-U potrazi smo za Zlatnim runom. Znaš li nešto o njemu?
-Znam. Na kraju glavne ulice ima kafe bar. Zove se Zlatno runo.
-Onaj sa zelenom tendom?
-Jeste! Kuvaju odličnu grčku kafu, a ni konobarica nije loša...
-Opa! Puno ti hvala, dobri moj. Hoćeš sa nama na kafu?
- Ne mogu sad. Idem do pekare. Moram pojesti još jednu spanako pitu. Strava je!
-Dobro, Branislavos. Efharisto. Herete!

-Parakalo, care moj...

Dopisnik iz Džepova Peliona:
Branislav  Makljenović