Приказивање постова са ознаком praznina. Прикажи све постове
Приказивање постова са ознаком praznina. Прикажи све постове

среда, 29. јул 2026.

Predozirani vremenom




Udarac praznine

Odbacio me daleko


Krajnje granice

Crtaju putanju

Nebeske linije

Izbledele od

Suvišne upotrebe


Navikneš se na sve

Na bezlično i sivo


Na kante za đubre

Umesto ošišanih glava

Sprženih plamenom

Nekih davnih želja


Njušim vonj

Nadolazećeg dana

U kojem pluta logika

Kao mrtva riba

Na površini 

Otrovane reke


Vidim blistavo lice

Jarko osvetljene ulice


Na uglu stoji 

Ogoljena ličnost


Hrabro briše tragove

Drhtave neurotičnosti


Zamrla tišina

Klizi niz kičmu


Pojam o vremenu

Gubi se u očima


Beskraj je pokriven

Izmaglicom uspomena


Bledo kolebanje

Ispod maske sećanja


Neko je zalutao

U neprozirnu tamu zaborava...


Dopisnik iz Džepova Snova:

Branislav Makljenović


среда, 4. март 2026.

Novi put




Senka smrti nadvijena

Nad dobrim novim vremenom


U rukama vatra

U glavama griža savesti


Novim putem treba poći


Ne zna se gde vodi



Još zima ćuti


Skupljajući laži u hladnoći

Neizvesne budućnosti

Koja stvara duboku prazninu

Toliko da boli


Da tuga udara po zidovima

Nogama umornim od bežanja


Vučem sebe povodcem

Do ostatka one vatre...


Branislav Makljenović

уторак, 12. новембар 2024.

U zubima mraka

 



Budimo se jutrima izgubljeno


U svijetu izlizanom kao tepih


Od koraka prodane generacije


Zaglavljene u zubima mraka


U jeku egzistencijalne frustracije


Upadamo u stanje praznine i besmisla


Prekriveno debelim slojem dosade


Koja nas šiba i goni putevima


Naizgled pravim i mekanim


Ispod kojih vreba oštro


I otrovno trnje


Koje stvara privid blizine


Dok vrhovi na horizontu ostaju nedodirljivi


Nikada popeti


Gomila prepreka na putu


Mogla bi da postane put


U neki netaknut svijet


Ili je samo ugažena staza do ambisa...


Dopisnik iz Džepova Snova:

Branislav Makljenović


Pišite mi u komentarima kako vam se čini...

Pratite blog za još pesama i priča...

среда, 30. октобар 2024.

Čujem mrak




Kratak zimski dan

Pojedoh sve do duboke noći

Hladan vazduh liže treperava ulična svijetla

Glasna psovka zvoni klizavom ulicom

Na pola spuštena roletna
Skriva obrise visokih zgrada

Pogled na ulicu
Mi vraća zabludjele misli

Oči raširene
Oči zatvorene

U glavi odzvanja surova tišina

Okrenuh se
I zagledah u tamu sobe

U prisne stvari pokrivene mrakom

U mekane jastuke
Tvrdokorne praznine
Uokvirene naborima lelujavih sjenki

Gledam u mrak

Čujem mrak

Duboko je u meni

Provlači svoje pipke
Kroz zadebljale vene

Lažem da ništa ne osjećam
Navlačeći iskeženi osmjeh

Prevlačeći prstima po vratima
Zaključanog krvotoka

Dok soba miriše na strah... 

Dopisnik iz Džepova Snova:
Branislav Makljenović

Pišite mi u komentarima kako vam se čini...

Pratite blog za još pesama i priča...

четвртак, 10. август 2023.

Pucanj u tišinu




Stigoh u džunglu

Razgranate buke


Pojačani zvuci lome nemir


Srce prestaje da kuca

Dok čekić u grudima

Zakiva goleme eksere

U svježe ofarban sanduk


Sva oružja su uperena u tišinu

Koja se poraženo povlači

Držeći bijelu zastavu

Pocijepanu oštrim tonom

Skoncentrisane buke


Sva lakoća propadanja

Biva potpuna, u strahu od tišine

Od koje smo i sazdani

Nesvjesni duboke praznine

O koju se saplićemo krutim korakom 


Pojačani zvuci lome nemir...

Dopisnik iz Džepov Snova:
Branislav Makljenović

уторак, 15. децембар 2020.

Izrešetan prazninom

 



Ležim izrešetan prazninom,

Iz svih rupa navire ništa.

Na licu nema tragova svijesti.

Novi dan se uveliko prikrada.


U gradu besmisla, kradu i ulice,

Prljave fasade čekaju čistije dane.

Nebom se oblaci skupljaju u gomile,

Osjećam da nečemu dolazi kraj.


Znam da kraj dolazi svakako,

Ne čekajući da ga prizivam

Ili pokušavam pobjeći,

Vidim ga, kraj jednog početka,

I nekako mi je lakše,

Mada to i nema mnogo smisla,

Osim u jednom gradu  velikog besmisla.. 

Dopisnik iz Džepova Snova:
Branislav Makljenović

недеља, 19. април 2020.

Prihvati dan



Zatvori oči, kao da  si u snu,
I osjeti prazninu u glavi.
Kreni da hodaš kao po dnu,
Prihvati dan, i odmah ga slavi.

Udahni duboko više puta,
Neka te udah ponese gore.
Brzo će misao prestati da luta,
I sa čela nestati nakupljene bore.

Vidjećeš kako mir dolazi polako,
Zauzima mjesto gdje počiva otpor.
Nastavi samo, jer tad je sve lako,
I ubrzani život, odjednom je spor.

Opusti se, nek zavlada trenutak,
I pusti nek vrijeme samo teče.
Neka to bude samo tvoj kutak,
U kome se pretapa dan u veče.


Opusti se, nek zavlada trenutak...

Dopisnik iz Džepova Snova:
Branislav Makljenović

петак, 12. август 2016.

Pustoš




Pustoš se probija iz oka,

Sreli smo se samo par puta!

Napadaš me četama sa boka!?

Niz leđa mi znoj potocima luta.



Kako da ti kažem neke stvari?

Bojim se da ne vrijede ništa!

I ovaj mjesec osmjehom sve kvari.

Vjetar te donosi u prazna dvorišta.



Osjećam prazninu, a do mene tu si!

Malo se pomakni, u ruke mi sjedni.

Da li te posjećuju ponekad dusi?

Da li još sanjaš vatru ili je san ledni...



Gdje si…



Dopisnik iz Džepova Snova:

Branislav Makljenovic