U zubima mraka

 

Budimo se jutrima izgubljeno

U svijetu izlizanom kao tepih

Od koraka prodane generacije

Zaglavljene u zubima mraka

U jeku egzistencijalne frustracije

Upadamo u stanje praznine i besmisla

Prekriveno debelim slojem dosade

Koja nas šiba i goni putevima

Naizgled pravim i mekanim

Ispod kojih vreba oštro

I otrovno trnje

Koje stvara privid blizine

Dok vrhovi na horizontu ostaju nedodirljivi

Nikada popeti

Gomila prepreka na putu

Mogla bi da postane put

U neki netaknut svijet

Ili je samo ugažena staza do ambisa...

Dopisnik iz Džepova Snova:

Branislav Makljenović

Pišite mi u komentarima kako vam se čini...

Pratite blog za još pesama i priča...

Heroji

Poslednje rovove drže heroji,
Svjedoci bitaka i rasipanja krvi.
One što su otišli, niko ne broji,
Ugasiće svijetlo zadnji i prvi.

Linija odbrane sve je kraća,

Kroz vene teče samo voda.

Na fiskalnoj kasi generacija plaća,

I sledeća, a tek je počela da hoda.

Pucali su iz svih lajavih cijevi,

Bez metaka su ranjavani ljudi.

Na vrh se popeo neko lijevi,

I pad je let, nek im se tako sudi.

Kuća je ostala bez krova,

I zidovi se odavno klate.

Uporno nam govore da je nova,

Umišljeni praznu slamu mlate.

Dok proroci prizivaju med i mlijeko,

Čovjek se drži hljeba i motike.

Gladni i žedni, aplaudiraju meko,

A paun gradi zemlju egzotike.

Pred fiskalnom kasom, generacija plaća...

Dopisnik iz Džepova Snova:

Branislav  Makljenović