Pustoš se probija iz oka,
Sreli smo se samo par puta!
Napadaš me četama sa boka!?
Niz leđa mi znoj potocima luta.
Kako da ti kažem neke stvari?
Bojim se da ne vrijede ništa!
I ovaj mjesec osmjehom sve kvari.
Vjetar te donosi u prazna dvorišta.
Osjećam prazninu, a do mene tu si!
Malo se pomakni, u ruke mi sjedni.
Da li te posjećuju ponekad dusi?
Da li još sanjaš vatru ili je san ledni...
Gdje si…
Dopisnik iz Džepova Snova:
Branislav Makljenovic
Нема коментара:
Постави коментар