Ma znam ja koliko trpim tvoj smjeh!
Kad prođeš mojim sokacima, zaviri, vidi.
U njima se odavno ustoličio grijeh.
Šta ti pada na pamet!?
Kroz suzu i rijeka je potekla!
U planetu se pretvorio ovaj svijet.
U kojem si i mene začuđenog zatekla.
Vjerujem da ruka hoće da se brani!
Odavno je prepreka jakom bolu.
Sva si kao pokisla na tankoj grani,
Tanku sam te grlio na potopljenom molu.
Bježi, ti bledolika! Samo se makni!
Idi do đavola! Vidiš li mu rep?
Znojave dlanove, noćas mi dotakni!
Iz liričnog se stropoštaj, zabij se u ep!
Idi do đavola!!
Dopisnik iz Džepova Snova:
Branislav Makljenović
Нема коментара:
Постави коментар